Jeste li se upitali kada što to znači umrijeti zbog tuge? Da li vjerujete uopće da je takva dijagnostika realna i moguća, i zašto? Mislim da su primjeri životinja upravo najprikladniji pokazatelj onog duhovnog faktora koji vas može dotući pa i do te mjere, da doživite smrt.
Nedavno sam čitao kako je negdje u Americi zbog posljedica tuge, boli i jada, preminuo dupin, žaleći i tugujući za svojom netom preminulom vlasnicom. Zapitao sam se, kolika je to moć prirode, božanski udio u svima nama? Kolika je to silina emocija koja može dovesti do toga da umrete upravo zbog tog duševnom pritiska, nemogućnosti suočavanja s gubitcima?
Shvatio sam da je ljubav ta, koja određuje sve. Određuje naše rođenje, određuje naš život, a određuje i našu smrt. Ona je razlog naših muka, naših jadi i zadovoljstva, beskrajne melankolije i sjećanja.
Drugi primjer također pokazuje kako gubitak voljene osobe može utjecati na vaš život. U zagrebačkom zoološkom vrtu preminuo je slon, nakon teške bolesti. Taj događaj povukao je za sobom i smrt drugog slona. Uzrok smrti- tuga !
Mada nisam upoznat sa medicinskim stajalištima u svezi s takvim događajima , ipak sam uvjeren da svi zapravo znamo koliku razornu snagu ima naše mentalno stanje, a koliko tek utječe na naše zdravlje. Što nam pokazuju takvi primjeri, osjećate li nešto kada čujete takvo što? Ja osjećam. Osjećam strah, strah od Boga koji je u sve nas utkao nešto nevidljivo, ali toliko značajno i neophodno.
Duša je eto, dokaz da postoji jedna viša veza, od one zemaljske. Sve će nam biti jasno - nakon smrti.
Post je objavljen 24.03.2007. u 16:53 sati.