Marketing
the dream is true...
Sanjala sam ga sinoć...
Njegovo tijelo bilo je obgrljeno nečijim tuđim rukama...njenim rukama...
I činio se toliko sretnim...kao da prvi put dotiče zvijezde..kao da prvi put zaista živi...činio se nedodirljivim...
A što je onda sa mnom?zar sam ja još jedno neispisano ime neke nepostojeće knjige???
I koliko puta se čovjek mora osjećati povrijeđeno...osamljeno...koliko puta moraš biti pregažen dok sve napokon ne počinje poprimati neki smisao?
Ili je i taj takozvani 'smisao' tek privremeno rješenje...tek nešto zamišljeno?neki izmišljeni svijet u koji se svakodnevno skrivamo želeći pobjeći od svih tamnih sjena ovog pravog,hladnog svijeta?
Zar je ljubav uzaludno prolivena krv,uzaludno razbijeno staklo?može li to itko popraviti?može li me itko izvući sa ovog grijehom uprljanog svijeta?da li više uopće ima nade da je netko tamo negdje?da me taj netko može spasiti?
Ili je sve ovo..ili si ti samo još jedna laž koja je trebala ovaj svijet učiniti smislenim?
Da li je moguće da će itko od sveg silnog vrištanja uopće čuti moj vapaj?ili će i on biti izgubljen...utopljen u svoj prolivenoj krvi???
Imaš li možda još neku masku u ormaru koja će prekriti tvoje pravo lice?tvoje uprljano,krvavo lice???
Možeš li mi odgovoriti zašto?jel bilo vrijedno toga?
Osjećaš li se bolje sad kad moje srce trune pod tvojim nogama?
Da...teško je biti nitko u očima koje ti znače sve...
Sanjala sam ga sinoć...
Bilo je to više kao noćna mora...
Sanjala sam ga...
I što je najgore...
San je istinit...
Post je objavljen 24.03.2007. u 16:37 sati.