kad pomislimo na cigaretu...koje asocijacije nam najprije dolaze u misli ? dim? neugodan miris? bolest?
to su misli nepušača....
pušači pak taj dio konzumiranja tog proizvoda uopće ili skoro pa da i ne doživljavaju....
u zadnje vrijeme ( ili je pak oduvijek postojala tendencija) upućivanja na štetne posljedice pušenja...
uistinu svi pušači ( pa i ja :-) ) svjesni su tih posljedica....zgranu nas reportaže na TV-u koje pokazuju do čega dovodi dugotrajno konzumiranje cigareta: strunuli organi, očajni ljudi koji su oboljeli i sad se kaju što su ikada u svom životu zapalili cigaretu...ikada poklekli pod tim porokom....
sjećam se kad sam zapalila prvu cigaretu....bilo je to u mom osmom razredu...kad bi zvonio veliki odmor nas 30 klinaca pod naponom poludjelih hormona kao da bi dobili injekciju sa dozom ludila....bilo je to 15 minuta za raditi pizdarije..bilo je to vrijeme nekog dokazivanja, a ni sami nismo znali čemu to...kažu da je pubertet, a mora i biti jer sad kad gledam unatrag nije mi jasno kako su mi neke stvari mogle uopće pasti na pamet...
kako to obično biva od tih 30 izdvoji se grupa najluđih, najcool te generacije koje ovi drugi ili gledaju s prijezirom ili sa strahopoštovanjem..obično su bili spremni učiniti bilo što da nam se priključe,ali to opet nije funkcioniralo na toj bazi : ili jesi ili nisi integralni dio grupe; pridošlice su se rijetko mogle uklopiti..
i tako bi mi na svakom velikom odmoru ili poslije škole na stadionu isprobavali neke nove gluposti: bilo je to vrijeme prvih pijanstava, prvih poljubaca i mnogo drugih puno gnusnijih ponašanja...bilo je to vrijeme istraživanja samih sebe...između ostalog tu spada i vrijeme prvih doza nikotina koje su ušle u naše organizme.,...
neki su probali i odustali, a neki su pak nastavili, držeći se mota : važan sam si jer držim cigaretu...
cijelu osnovnu školu sam igrala košarku i nastavila sam i u srednjoj....moja cijela obitelj su nepušači, tako sam bila i ja....iako mi se ta prokleta cigareta gadila, htjela sam ostati faca do kraja...i jesam...sad sam recimo to tako "ovisna".... mrzim tu riječ jer nikad u životu nisam htjela biti ovisna o ničemu, ali ona me je smotala...ta cigareta....
nakon nekoga vremena prestala sam se baviti i košarkom i drugim aktivnostima koje su bile dobre za moje tijelo, a sve je to zamijenilo kavarenje u raznim bircevima po cijele dane, pijanke s ekipom...čovjek se jednostavno odvikne od športa...
danas stojim i bacim pogled unatrag...zar su prošle već tolike godine...toliko dugo već unosim taj otrov u sebe...dani , mjeseci i sve je to prolazilo...nisam ni znala da je moja karijera po pitanju toga traje skoro pa desetljeće...užasnuta sam time...
koliko dugo se već ne bavim nikakvim sportom, ne činim ništa dobro za svoje tijelo....prije sam mogla trčati i po sat vremena da se ne umorim, a sad potrčim do busa da mi ne pobjegne i sva se uspušem...
što sam si to učinila...?
jasno mi je da jedan dio toga dođe i s godinama, ali većinom sam sama sebi kriva za to...svi smo mi toga svjesni, a posebno cure kad shvateda nam lice više nije onako mlado kakvo je bilo nekada...možemo li usporiti taj sasvim prirodan proces? pa naravno, ali podliježemo raznim stresovima u životu i puno je lakše zapaliti sjesti i zapaliti cigaretu, nego otići trčati 10 kilometara...
zapitam se što me je dovelo do toga svega...glava luda i samodokazivanje..ekipa....ne sudim ih jer ipak bilo smo jedno...
i svi oblici društvenog nadzora, mediji, psiholozi, pedagozi, roditelji i zabrane ne mogu promijeniti stvar..sjećam se raznim predavanja i anketa na temu nepušenja i sličnih stvari....naša reakcija bi bila da bi isprdavali one koji su nam očito željeli dobro, koji su htjeli dovesti našu svijest na pravi put..sve uzalud...bilo je na nama samima da se uputimo na pravi put...jer svega su nam mogli dati, ali pameti ne...
sjećam se svoje prve cigarete...nisam voljela smrad koji mi je ušao u usta...ni kako su mi ruke mirisale poslije toga...što me je navelo da ju zapalim ni sama neznam, ali danas bi bila sretna da ju nikada nisam zapalila...
no da se vratim u sadašnjost...što mi danas predstavlja cigareta...možda je gušt, a možda navika...možda sigurna luka koju uvijek mogu iskorititi kad dođem do ruba....iako sve svjesnija da mi ne donosi dobro i da zbog nje ne želim završiti na Jordanovcu ipak je se ne mogu odreći...ne u potpunosti...
iako bi voljela da se nikad nisam odala tom poroku ipak me uz nju vežu neke najljepše uspomene...kad smo bili mladi i ludi, skoro bez pameti...slobodni...uz nju me vežu i svi ozbiljniji razgovori, a i oni blesavi koje sam provela sa svojim prijateljima...da ne spominjem kartanije kad su živci na 500 jer o dlaci ovisi da se partija ne izgubi...ona je nekako uvijek bila tu...i kad su drugi otišli bez pozdrava, ona je ostala...kad ne znam što bi s rukama dok čekam nekoga tko kasni, ona je tu...dok čekam rezultate ispita napola luda, ona je tu...kada me svi nerviraju ona je tu da mi pravi društvo...stalno me prati..jedino me ona može natjerati da izađem iz kuće u ponoć, a vani pada kiša kao luda i hladno je, a ja tražim prvu trafiku da je se domognem...
što mi znači cigareta...možda ništa, a možda sve...
želim se prestati družiti s njom...iako opet ne u postpunosti, ali smanjiti kontakt...shvaćam da je danas pohvalno ne imati takvu prijateljicu uz sebe...nekada se tako glupo osjećam kad se nađem u društvu u kojem sam jedino ja pušač..tad više nisam sebi važna jer držim cigaretu...čak dobijem i kompleks manje vrijednosti..kako li se samo vremena mijenjaju...
što me je navelo da pišem ovakav zbrkan post...pa najprije što se u zadnje vrijeme motam po bolnici i vidim toliko ljudi koji su bolesni i koji bi za zdravlje dali sve i članak na vip portalu koji govori o ontipušačkoj kampanji
SA SVIH STRANA
Gnjusna protupušačka kampanja
Bolesni jezik prekrije televizijski ekran, a onda kamera pokaže pokvarene zube i oštećene usne: tako izgleda nova kampanja kojom od srijede Singapur želi pušače natjerati da se riješe nezdrave navike.
Nakon godina manje uspješnih i manje odurnih kampanja protiv pušenja, singapurske zdravstvene vlasti odlučile su se na spot od 30 sekunda kojim bi htjele prepasti pušače.
"Pušenje izaziva rak usne šupljine", kaže žena u spotu, a oči joj se pune suzama. "Prestati je teško, ali ne prestati još je teže".
što da kažem...možda dolazim svijesti....iskreno ne da mi se ostaviti cigareta u potpunosti, ali bi htjela uvesti neku vrstu samokontrole i biti umjerena...jer činjenica je da mi danas svaka cigareta koju zapalim ne predstavlja toliko zadovoljstvo...prije je to ona prva koju zapalim uz kavu ujutro ili poslije ručka...a ove druge su stvar navike ili tek toliko da nečim zabavim ruke...
razmišljam i čisto mi se čini da bi mogla krenuti u taj pothvat...
Post je objavljen 24.03.2007. u 14:32 sati.