zavijali su polagano,
umirajuci...
utopljeni...
u strasti prljave rijeke,
pokusao sam ti pomoci
prijatelju,
no to nije bilo dovoljno,
umirao si na mojim rukama,
dok ti je krv iz rasjecenog trbuha
poput suza nasih oceva
klizila niz moje slabasne,
mrtvim nocima oslabljenim
rukama...
Bach - Toccata in D minor
probudio sam se jos progonjen tim snom,
nitko netreba gledati prijatelje kako umiru,
ali ipak uvijek to radimo,
kroz cijeli zivot,
uvijek u nemogucnosti
da pomognemo,
samo gledamo...
Post je objavljen 23.03.2007. u 13:36 sati.