On sve više spava, a ja sve više bdijem. Postaje nam tijesno u krevetu, sastavit ćemo ovih dana kinderbet. U nekakvoj sam čudnoj fazi. Imam snage, ali kao da nemam svijesti. Najviše se bojim da ću na neki način propustiti ove prve dane njegova života i kasnije sa grižnjom savijesti razmišljati kako sam u njima trebala uživati. Osjećam se kao "Pale sam na svijetu" - ovo je očito jedna od onih stvari u životu koje moramo obaviti sami. Iako sam okružena obitelji, ipak mi nitko od njih ne može pomoći. I dalje smo Mihovil i ja vezani pupkovinom, iako nevidljivom...
Post je objavljen 26.03.2007. u 05:07 sati.