(by anna)
Danas mi se ništa ne piše, danas mi se ne razmišlja više, danas bi mi SiZ onaj robot koji umjesto mene piše postove savršeno odgovarao. Iako sam hodala jutros, svejedno, danas bih hodala i hodajući prelazila kilometre i kilometre, što bi Rossa rekla, „Ide mi se pješke u Split“...
Zamišljena sam i preko toga, zabrinuta sam...
Zamišljena sam kako izgleda postoje ljudi koji ti zaista žele zlo i koji ne prezaju od toga da ti to zlo zaista i nanesu...zabrinuta sam oko toga kako se tog zla riješiti...
Postoji li izlaz iz apsurda?
Digresija, dok ne saznam da li je izlaz u plemenitosti, kako je tvrdila moja prof. Bhs jezika u srednjoj...
Gledala sam neku noć film, Dreamgirls...sjajna muzika, čudan prelaz na mjuzikl, doduše ali sve u svemu, muzika nadjača sve...Beyonce i gluma? Tako tako...ali je zato Jennifer Hudson s pravom zaslužila Oscara...cura ima glas za nepovjerovat`...I naravno, Eddie Murphy, ma đaba, kad ga vidim, automatski stvorim sliku magarca u glavi...I evo dvije pjesme iz filma. Zapravo, jedna pjesma u dvije varijante...zavisi od raspoloženja koja će vam se više svidjeti...
Jennifer Hudson kao Effie White
I Beyonce kao Deena Jones i Dreamgirls
Effie poslušajte ako ste na rubu suza, pa da preskočite par stepenica i da počnete odmah plakati...a Beyonce poslušajte ako vam se pleše baš ovog momenta...
Ja bih nešto između.
I to je pretpostavljam apsurdno...
Post je objavljen 18.03.2007. u 13:22 sati.