Sjedim na plaži, osamljenoj i pustoj, samo za nas. Pijesak mi prolazi kroz prse, osjećam toplinu sunca. Oslanjam se na lakove, zabacujem glavu i kraičkom oka hvatam nebo, tu beskrajnu plavu površinu. Tako je lijepo, mirno; pijesak, šum mora, cvrčci i pokoja ptica u letu, radoznali svjedok naše ljubavi.
Izronio je iz mora, hladan, ... svjež, ... probuđen ...
Moje toplo tijelo, ugrijano pod sunčevim zrakama ježilo se pod hladnim kapima koje su padale s njegovog lica, kose, ...
Svojim mekim jezikom prolazio je polako krenuvši od nožnih prstiju, niz listove, butine ... prema usnama, polako naslanjajući svoje hladno i mokro tijelo na moju vruću kožu, dajući mi dovoljno vremena da se priviknem na hladan dodir.
Ne želim otvoriti oči, ne želim uspraviti glavu, ne dozvoljavam mu da me poljubi, samo se smiješim. Razmazi me dodirom, izludi me jezikom, natjera da uzdahnem ...
Poljupci klize niz vrat, hrapavom bradom prolazi mi niz ramena, zna koliko me to uzbuđuje. Puštam ga da skida ono malo odjeće što imam na sebi. Dodiruje moje grudi, liže ih polako, a ja sanjam o njegovim zubima, o onoj slatkoj boli od koje moram uzdahnuti. Zna on to, al ostavlja me da čekam, da poželim, da bude jače, intenzivnije ... Oh, da, zubi ... zaplićem prste u njegovu kosu, ne puštajući ga krene dalje.
Pogleda nam se susreće, onaj dobro poznati pogled strasti i užitka .... smiješimo se, a onda poljubac ... Važan, sočan, snažan, ali dug. Jezici se ispreplići, zubi grickaju, usne spajaju ... Želim te u sebi, želim te na sebi, želim te posvuda, tu, sad, na ovoj plaži ..
Daj mi da te diram, daj mi da te okusim ...
Izludit ću te jezikom dok ne zaboraviš na sve, na cijeli svijet. Dok ne izgoriš od želje da me uzmeš, da postanemo jedno ...
Post je objavljen 19.03.2007. u 08:14 sati.