Vidim da nas je sve više i to me veseli,samo to moramo nekako i iskoristiti.Uz već tradicionalno obilježavane Oslobođenje Miljevaca koje prate malonogometni turnir,te prigodna svečanost (ove godine u još svečanijem ruhu),Miljevci su ostali dio godine praktički "mrtvi",jedini su događaji balotaški susreti u Vukačićima i u Drinovcima,te kartaški dvoboji (i više od toga) u Ćau –baua(valjda se tako piše).Tu su još i KUU Miljevci vrijedni svake pohvale ali za one koji takvo što vole,Miljevački sabor je više za nekakav razvoj i veće stvari,ali kako ćemo popuniti one preostale dane i male stvari.A da ,još je i SRD Miljevci koje aktivno djeluje samo za turnir povodom Oslobođenja i još par gostujućih turnira.
Par puta sam inicirao osnivanje udruge za nas mlade koji smo ostali živjeti na Miljevcima i koji smo svjesni problema sa kojim se suočavamo,a tih je puno (mislim problema).I uvijek bi sve ostalo na pričama.
Moja je ideja za početak da napravimo između Male i Velike Gospe (kad na Miljevcima osim ovog domicilnog stanovništva ima najviše naših domaćih povratnika oliti gasterbajtera),napravimo slično kao Prominjani koji imaju feštu na gusterni u Čitluku.
Prije rata ,kao dite se sićam bio je sajam u Širitovcima na Veliku Gospu,a za Gospu od Milosti u Drinovcima,i ti su mi dani ostali kao nezaboravni.Kolone ljudi ,smija,vriska dice,plača i moljenje dida i ćaće da im se kupi neki plastični pištolj,oli curicama ogledalce,stariji bi kad bi malo popili zaojkali i zatreskali,a šijalo se do kasno u noć.Stariji bi ljudi s ponosom nosili drnišku kapu,skupila bi se sva rodbina i to je bilo jedno od onih trenutaka kad se zaboravljalo na težak i mukotrpan rad,već bi svako na taj dan bio pravi "kralj",davajući sebi gušta.
Kod Oštarije Šljako bi sika vruću janjetinu,sokovi i pive su se vadile iz bačvi u kojima je bila tona leda za čitavi dan…..Mladi poduzetnici koji su to postajali samo za taj dan su užurbano(sa osmijehom na licu zbog dobra utrška) su posluživali prijatelje,poznanike,a ovi bi pak komentirali sve i svašta.
I bilo je lipo!
Samo zašto ne bi bilo opet?
Zašto ne bi se opet pivalo i veselilo da i naša dica upoznaju tradiciju,rođake koji se viđaju takoreći samo na taj dan jer da im mate i ćaća ne reču ko je ko,sami to i ne bi znali,il smo baš tako neaktivni,ravnodušni il još gore nesposobni.
Tehnički triba prijaviti skup kako se to već radi ,policiji i kome već,(priko mjesne zajednice koje pak nema,ali koga briga),razdilit malo poziva za taj dan trgovcima kojekakvih đakonlija oliti igračaka,par priručnih kvazimondo ugostitelja ,napravit reklamne i možda osmislit još poneki sadržaj osim ovog već prije nabrojenog kojega će sigurno biti (šijavice i pisme),a to znači za početak možda organizirati i par starih seoskih disciplina:potezanje konopa između svih sela,bacanje kamena s ramena i turnir u šijanju(ovo ne zahtjeva neka velika umijeća i izvodivo je),a mogli bi se i uz pomoć mojih prijatelja iz legendarnog prominskog Podrum benda i malo zasvirati žešće mjuze.
Reka je moj susjed Niko Karlov da je mislija kad mladi dođu na vlast da će sve propast,ali kaže,kad je vidija kako svitli(kad su stavili novo osvjetljenje)crkva sv.Petra i Pavla onda se je pokoleba.
Jer ipak (mada se to kod nas ne vidi )na mladima svit ostaje!
Živili !
Post je objavljen 17.03.2007. u 00:32 sati.