Pokusaj da se pregovara jest pokusaj koji je imanentan svim politickim orijentacijama.Politika je nemoguca bez pregovaranja.Dakle,pregovori s Milosevicem,Cosicem,Panicem,bili su imperativ politickog djelovanja.Prije negoli proglasis neku stvar propalom,moras vidjeti je li propala.Ali,gledajuci iz perspektive iz koje se jedino ove stvari mogu gledati,dakle iz perspektive koja je izmijenila sve odnose na Balkanu,a to je pomak turskog carstva,oblikovanje balkanskih drzava i uloga koju su im namijenile evropske drzave.Gledajuci iz te perspektive,mora se reci da je ovaj sukob koji se dogodio vec jako dugo spreman u svim svojim komponentama.Ne samo u Garasaninovu programu,ne samo u pokusaju da se taj program neutralizira preko onih komponenata juznog slavjanstva koje su,napose u slucaju Strossmayera,bile svjesne svih elemenata koji su u pitanju,ali su,s druge strane,isto tako zeljeli stvoriti ravnotezu izmedju onako shvacene Srednje Evrope kao procesa homogeniziranja germanskog prostora naspram svih ostalih.Dakle,opiranja tom procesu jednom drugom silom,koja nije integralna kao sto je ova,nego je u svojoj raznolikosti povezana nekakvim opcim motivima.
S druge strane,postojala je na ovim prostorima jos jedna tradicija,a to je odnos pravoslavne crkve s Otomanskim carstvom.Ona se de facto u ovom prostoru identificirala s granicama Otomanskog carstva.Dokle je sezalo tursko carstvo na ovim prostorima dotle je,po njima,sezala i pravoslavna crkva,a dokle je sezala pravoslavna crkva dotle se prostirala i Srbija!Prema tome,u Srbiji je stvoren osjecaj da je Srbija sve dotle dokle dopire pravoslavna crkva.I,naravno,kad se pokusava odstraniti ideale Srbije,onda je to moguce samo na razumijevanju ovih temelja.To je,dakle,nesto vrlo staro i povezano s najdubljim tijekovima srpske novije povijesti i njenim idealima.
Pokusati te ideale izigrati trenutnim politickim motivima jest naivno.Oni su premasivni,precvrsti,i,osim toga,oni su oblikovani ideali mentaliteta.Srpski mentalitet je posve izgradjen na pretpostavkama takve ideologije.On je zapravo postao njezin posve prirodni identitet.Ideal i praksa potpuno su se identificirali.Jer,Srbi nisu od onih naroda koji bi mogli shvatiti da bi se nesto moglo napustiti,jer oni,jednostavno,ne vide ni jedan jedini motiv koji ne bi dokazivao da oni nemaju zasto to napustiti.I zato oni moraju dobiti lekcije koje ce im pokazati da postoje povijesni motivi zbog kojih neke stvari moraju napustiti,jer im jednostavno ne pripadaju,niti ih mogu zadrzati.
Zato je,s jednne strane,pokusaj da se s njima pregovara neizbjezan motiv realpolitike.Ali,ako je iza toga stajalo ozbiljno uvjerenje da ce ti pregovori brzo rijesiti pitanja bez ozbiljnog povijesnog materijala kao dokaznog materijala,koji se vise ne moze ignorirati,bilo bi naivno.Srbi su morali prethodno dobiti takvu lekciju da shvate takve pregovore,kao svi evropski narodi,kao neizbjezne oblike medjusobnog sredjivanja poslova.Oni su morali izaci iz onog prostora u kojem su vjerovali da oni nemaju sto pregovarati.I shvacali su pregovore samo kao zamke.Svaki je pregovor bio samo jedna zamka s kojom su,na ovaj ili onaj nacin,pokusali izigrati drugu stranu,zapravo uljuljati je u san u kojem ce se,najednom,probuditi u Srbiji.
(A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")
Post je objavljen 15.03.2007. u 11:11 sati.