Evo javljam se nakon 42 dana gladovanja po Breussu. Moram priznati da mi je zadnjih pet dana bilo teže nego li svi dani ranije zbog velikih oscilacija energije. Jedan dan sam se osjećala kao ožmikana krpa i doslovce se nisam mogla pokrenuti, a drugi dan sam bila tako poletna da sam mogla očistiti cijelu kuću. Ali hvala dragom Bogu i to je iza mene...
Danas sam počela sa procijeđenom juhom od riže i zobenih pahuljica i pola jabuke koju sam rastegnula na cijeli dan. Svaki zalogaj bio mi je tako sladak nakon toliko jednoličnih okusa čajeva. Odlučila sam i za ubuduće potpuno promijeniti svoju prehranu i prijeći na neki oblik vegetarijanstva i zdrave hrane jer to je jedini put koji osigurava zdravlje i vitalnost u ovom zagađenom svijetu.
Gladovanje mi je donijelo puno vidljivih poboljšanja: nestala je prhut, gljivice na nogama, alergijsko kašljucanje koje me inače prati zimi, koža lica mi je doslovce procvala, nokti su mi postali čvrsti kao nikad prije (valjda je za to zaslužna juha od luka, koju se inače preporuča kod osteoporoze), nisam pokupila nijednu virozu koju je moj mali sin donio iz vrtića..a nadam se da će mi donijeti i unutarnje poboljšanje. Istina je i da sam izgubila 15 kilograma (sa 71 na 56 kg, 179 cm) i da izgledam kao anoreksična studentica, ali se osjećam dobro. Nakon tri do četri tjedna, kad se malo oporavim, namjeravam ponovno na kontrolu da vidim kako je to sve utjecalo na moju dijagnozu. S jedne me strane malo strah, a sa druge mislim da su mogući samo pozitivni ishodi. Ipak sam samo običan čovjek sa svim svojim strahovima i nadanjima. I Isus na križu je u jednom trenutku posumnjao kad je rekao "O Bože, zašto si me ostavio?" Ali ja se i dalje molim i čvrsto vjerujem da ću uspijeti jer vjera mi je još jedina preostala. Planiram i posjet Međugorju prije Uskrsa, jer što više razmišljam o tom mjestu koje je tolikima donijelo duhovni mir, vjerujem da će i meni pomoći da prihavatim svaki ishod...
Još jednom moram naglasiti da je cijela moja obitelj bila uz mene, od fizičke pomoći i brige oko djece i kućanskih poslova, do podrške i potpore da ustrajem. Kad sam željela pokleknuti oni su mi dali snage da ustanem i nastavim, a pogotovo moj mali Fran kad bi me zagrlio i rekao "Mama, volim te"...
Želim svima, Iliji, Kristini, Braci i svim ostalima koji su u postu čvstu volju i želju da ustraju do kraja, jer sreća prati hrabre.
Puno pozdrava do daljnjega
Martha
Post je objavljen 14.03.2007. u 21:13 sati.