Jedan nasumce odabran dan....sunčan i predivan....otišli smo ja i Zakoniti u posjet njegovoj rodici koja je nedavno dobila prekrasnu malu curicu po imenu Lana......tako je sićušna, tako nevina, tako miriše na sveto i sreću.
Malo smo pričali, pili kavicu, prepričavali događaje od proteklih par mjeseci, a onda pitanje:" Mi bi željeli tebe za krsnu kumu našoj Lani, još odavno govorimo da ako budemo imali curicu želimo tebe u njenoj blizini zauvijek......što kažeš?"
Moja reakcija je bila .....pa rekla bih....jaka.
Potekle su mi suze niz obraze, jer smatram da je to najljepši poklon koji sam dobila u ovom trenutku. Iako smo već kumovi malom Marinu, ovo je došlo baš kao bogojavljanje, baš me nekako taklo i raznježilo.
Naravno da sam pristala, i oni su bili zahvalni i sretni zbog toga....
Kad smo došli kući, još sam bila pod dojmom....ja ću nekome pred Bogom obećati da ću je ćuvati, usmjeravati i malim koracima joj približavati Boga u svoj Njegovoj veličini. Shvatila sam to jako ozbiljno i nije mi se s tim za šaliti.
A onda sam razmišljala o njenim roditeljima.....koja to mora biti ljubav i povjerenje u mene kad su mi odlučili pokloniti takvu čast. Nikad nisam mislila da me doživljavaju na takav način. Mislim, znam da smo im dragi, ali ovo je ipak nešto veliko.
I tako dragi moji.....osjećam se predivno i povlašteno danas...ispunjena sam i sretna, jer dok Bog ne pošalje meni ,jednom, možda moje dijete, imam priliku nesebično uživati u ljubavi tog malog anđela.
Imam priliku još nekoga voljeti, voditi i slušati, savjetovati i vjerovati u nju....imam priliku otkriti jedan sasvim novi svijet, danas sutra njoj približiti moj vlastiti, priliku za biti najbolja kuma na svijetu.....dati ću sve od sebe:))
Post je objavljen 14.03.2007. u 11:04 sati.