Osjećate li i vi taj prodorni, truli smrad sveprisutnog neodobravanje? Ne? Ni ja. Iako mi se ponekad čini da je taj miris, koji ne osjećam, začuđujuće intenzivan. Leluja. Tuli.Urla. (ovo su tri najbolja glagola u hrvatskom jeziku, iako isključujem činjenicu da miris može tuliti i urlati, tj. uvodim disjunkciju)
…priče koje za vas davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenima u crnoj šumi…V. Parun- Zvončice, evo ti na…)
…i tako, ja još stojim i gledam se kako postojim…
Kako zrak miriše na lito. To je rezultat čiste hipokrizije nekih transparentnih i transcedentnih sila koje mi ne daju da svoj mozak opterećujem školskim informacijama. I, kad malo bolje razmislim, ja sad ne mogu učiti jer to nije moj izbor. Ja jednostavno ne mogu izabrati učenje. Determinizam mi to jednostavno ne nalaže. (To ću reći mami kad mi ode na primanje). Ja jednostavno uvik iman opravdanje. To je sve kauzalno povezano. I točka. Čekaj, zaboravila san reći i da je svrhovito. E, sad točka. Ali stvarno. Točka.
…zemlja je ispod mojih nogu tako nježna…
Figurativno rečeno ne sviđaju mi se figure. Sve su savršene osim moje…čujem dobro poznati glas: „Neeeeeema ga! Neeeeeeeeeema ga! Koga nema…“
Baš bi mi sad dobro došlo malo gunđanja( ne mogu se onomatopejski izraziti jer stvarno ne mogu tonski oslikati zvuk gunđanja…u biti, da ta rič nije sama onomatopejska rič? Analiziram…kombiniram…)
E, počelo me malo strašiti šta već dugo sanjan sličan san…iden kroz nekakvu ulicu u Zagrebu i uvik naletin na neku pivnicu koja je cila obložena drvom. Unutra stoji nekakva ćelava grdosija koji uporno otkida vrškove papira koje ja nosin…i tako cilu noć…na jednom fragmentu papira šta je okida piše Miroslav Krleža zelenom kemijskom i svi auti koji prolaze su bile boje…jezivo…sad se bojin ić leći…
…kako san danas ekstatična…
ZATO ŠTO SAM JA PRVA I POSLJEDNJA,
OBOŽAVANA I PREZIRANA,
PROSTITUTKA I SVETICA,
SUPRUGA I DJEVICA,
MAJKA I KĆI,
RUKE SVOJE MAJKE,
NEPLODNA I S MNOGO SINOVA,
ČASNO UDATA I SAMA,
ONA KOJA RAĐA I KOJA NIKAD NIJE DALA RODA,
JA SAM UTJEHA U POROĐAJNIM BOLIMA,
SUPRUGA I SUPRUG,
STVORENA OD MUŠKARCA,
JA SAM MAJKA SVOGA OCA,
SESTRA SVOGA MUŽA,
A ON, MOJ ODBAČENI SIN,
POŠTUJE ME ZAUVIJEK
JER SAM SKANDALOZNA I VELIČANSTVENA...
(himna Izidi iz Nag Hammadija; 3. ili 4. st. pr. n. e.)
Ovo je savršeno…daljnje pisanje ovog posta je nepotrebno jer bi svaka pa i najmanja riječ, rečenica ili neka složenija jezična konstrukcija ostala posramljena i zasjenjena ovom veličanstvenošću...
Post je objavljen 12.03.2007. u 23:11 sati.