Da li ste se ikada zapitali kakva je vaša profesija? Ne ono čime se trenutno bavite, jer ako ste u svojoj profesiji onda ste vjerojatno među rijetkim sretnicima koji su uopće našli posao u struci za koju su se školovali ili koju su odabrali. Mislim na ono- da li znate kako vašu profesiju doživljavaju drugi ljudi? Da li je ona priznata i poznata ili ste sami svjesni da je negdje na marginama društva.
Rijetki od nas bi se voljeli baviti poslom koji nije priznat, poznat, cijenjen i svi za sebe mislimo da je ono čime se bavimo općepoznata stvar. Neki od nas skoro nikada ne pomišljaju da li smo mi nekome konkurencija- ako ona ne dolazi iz vlastitih redova. Razumljivo je da trgovac trgovcu jeste, stomatolog stomatologu. Ali što je sa konkurencijom među sličnim strukama? Indirektna je među sucima i odvjetnicima- zar ne? Među dizajnerima i tvornicama konfekcije. Takvih primjera je zaista puno i nema ih svrhe nabrajati.
Ono što je mene potaknulo na ovaj post jeste sociološko istraživanje čije sam rezultate nedavno vidjela.
Ljudi prepoznaju, percipiraju samo četiri zanimanja ili profesije kao elementarne:
1. liječnici
2. odvjetnici ( u širem smislu pravnici, tj. zakonodavci)
3. bankari ( u širem smislu ekonomisti)
4. svećenici
Ako ne spadate ni u jednu od navedenih skupina onda je vaša profesija neprepoznata kao esencijalna, životno važna i nekome bitna. Ove četiri profesije drže u svojim rukama naš život: zdravlje, novac, kreiraju zakone tako da taj isti novac uvijek završi kod vladajućih struktura za koje oni te zakone i pišu i kreiraju, i na kraju naš duh ( valjda da lakše podnesemo tu nepravdu).
Po tom istraživanju moja buduća struka spada u marginalno zanimanje koga ljudi ne prepoznaju kao bitnu stavku bez koje društvo ne bi funkcioniralo ali najveći problem je što ju tako doživljavaju i srodne struke, kod kojih je razlog je kao što već napomenuh- konkurencija! Svoju struku sam odabrala iz ljubavi prema tom poslu, mada bi mnogi rekli da je to samo financijsko- megalomanski projekt velikih i moćnih korporacija koji diktiraju današnjicu svojim novcem i moći. To ne mogu u potpunosti odbaciti ali samo napominjem da njih vode top manageri koji nemaju puno veze s ljudima koji stvaraju proizvod svima nama neophodan- LIJEK! Dakle, farmacija je ono čime sam ja okupirana par godina i što je moja budućnost.
To zanimanje nije izmišljeno danas da bi velike korporacije živjele na račun slabih i siromašnih nego ima svoju povijest ali isto tako i budućnost unatoč svim osporavanjima da je to samo trgovina i slično. Trgovci ne izrađuju lijekove, ne rade to niti liječnici kojima je to područje apsolutna nepoznanica. Baš oni su ti koji najviše omalovažavaju moju struku a zapravo bi bez nas bili nemoćni, kao što mi nismo kompetentni za dijagnostiku i terapiju tako ni oni pojma nemaju o kemizmu lijekova, njegovom ponašanju ili interakcijama u organizmu a najmanje o njegovoj sintezi, tj. stvaranju. Tipičan je to primjer straha od konkurencije jer su sami pacijenti sve više educirani zahvaljujući napretku tehnologije pa se neće obratiti liječniku za uobičajene simptome nego će pomoć potražiti direktno u ljekarni, gdje može dobiti i stručni savjet i pomoć u vidu lijeka na jednom mjestu. A to je konkurencija! Čovjek nije platio privatni pregled niti odnio plavu kuvertu nego potražio pomoć na mjestu gdje mu može biti pružena- naravno ako je u ingerenciji farmaceuta.
Možda i vi doživljavate slične stvari u svom radnom ili profesionalnom okruženju?