Marketing
Posljednji dani
Na svakom projektu u jednom trenutku imam onaj filmski "freeze moment" kad skužim da sam postala lokalka, ili barem polu-lokalka. To se obično dogodi nakon drugog Smirnoff Icea u nekom lokalnom polumračnom biljar baru: dok pričam s konobarom ili vlasnikom kafića, kojem tad već znam više od imena, iz zvučnika trešti neki oblik glazbe koja mi se sviđa, prepoznajem više od pola ljudi u baru, jer smo već igrali biljar, ili popili piće zajedno, svi mirisi i zvukovi su familiar, a ja više nisam outside that circle. Tom trenutku prethodi mnogo istraživanja i stresa, mnogo loših barova, restorana, ulica i iskustava, dosadnih ili napasnih ljudi. Taj trenutak znači da sam, nesvjesno i nizom pukih slučajeva, pronašla svoj omiljeni restoran, plažu, vozača taxija, supermarket, stazu za šetnju, lokalne prijatelje itd itd. Taj trenutak znači da sam se prilagodila.
Prije točno dva tjedna svog sam nervoznog dramatičnog kolegu natjerala da uđe sa mnom u Dogwatch Tavern, mali bar-tavernu, i odigra partiju biljara. On je pristao iz čiste samilosti jer me je 6 tjedana koje smo proveli radeći zajedno gledao kako sama ispijam čaše i čaše Jacob's Creeck Chardonnaya na našoj terasi i usput gnojim o tome kako su Karibi čista varka i kako se nikom živom ovdje nikad ništa uzbudljivo ne može dogoditi. Tu sam večer bila odmorna, dobro raspoložena, preplanula i nosila sam svoju novu bijelu Caribbean haljinu. Ah, a winning combination. Prišao mi je manager Dogwatcha, 29-godišnji Darius s Dominice kojeg sam upoznala nekoliko dana prije i pitao želim li s njim igrati biljar. „Freeze moment“ mi se dogodio dok smo igrali biljar, pričali i šalili se. Pogledala sam oko sebe, and everything seemed familiar. Nakon što smo završili partiju, osvrnula sam se i shvatila da je kolega nestao. Budući da znam da je nedavno prestao pušiti i da zbog toga pati od kronične nervoze i uznemirenosti, nisam se previše uzrujavala. Pokupila sam svoj Smirnoff Ice i odšetala se do šanka, sjela na barsku stolicu i zainteresirano promatrala ljude oko sebe. Za točno 30 sekundi prišao mi je mladi Englez i rekao, Hello, are you alone…
Odmah me upoznao s mamom i bratom koji su stajali pored njega, rekao da je na Antigu došao prije nekoliko sati (to vam je prilagođavanje na engleski način, prvo nađi mjesto gdje toče pivo, a onda sve ostalo) i počeli smo čavrljati o svemu i svačemu, ja nacvrcana od sunca i votke, on sretan što ga je mama počastila dvotjednim odmorom na Karibima usred misreable engleske zime. Igrali smo biljar do kasno u noć, a onda sam nas ja odvezla u mom japanskom autu, prešućujući naravno da nemam vozačku, do najbliže plaže. Tu bi večer najljepše bilo završiti ponoćnim (ili u našem slučaju, kasnonoćnim) kupanjem, ali budući da je kupanje na Karibima noću zabranjeno jer morski psi prilaze jako blizu obali, a ja nikad nisam toliko pijana da se ne bojim morskih pasa, sjedili smo na plaži i gledali mjesec i zvijezde (još otrcanije znam) i odjednom su mi Karibi postali… super.
Protekla dva tjedna su bila, uh, exhilarating. Jedan sam ih dan odvela na Halfmoon Bay plažu, na kojoj smo otkrili lokve ljekovitog blata koje se sastojalo od gline, soli i algi. Dobro, izgledali smo kao zombiji, ali zato nam je koža poslije bila svilenkasta. U Zagrebu za to platim masne pare, a učinak nikad nije isti.
Jučer sam na Jolly plaži po prvi put u životu išla na jet ski. I screamed my head off. Jurili smo velikom brzinom po cijelom zaljevu i preskakali valove. Ja sam se grčevito držala za svog Engleza, a on se smijao 'ko lud.
Svaku smo večer jeli u drugom restoranu, a hrana je ovdje orgazmična. Pepercorn odrezak od tune na grilu, jastog sa žara, red snapper sa žara (pomagaj translatorice), argetinski odresci with jacket potatos, mahi mahi with fruit salsa, chicken in creole sauce, pa deserti, pa vina… Mmmmm.
Otkrili smo i jedan bar koji mi je cijelo vrijeme bio pod nosom, ali u koji nažalost nikad nisam ušla, ili rather, u koji nikad nisam zakoračila, jer je u potpunosti na otvorenom. Konobarice su dvije američke Playboy bunnies: velike sise, platinaste plave kose, uzak struk i uski bokovi, super uske traperice, tangice proviruju, kurvanjske štikle itd itd. Svakoj novoj mušteriji priđu vrlo blizu i kažu Hello… (pa jebački pogled) what can I get you, what would you like…. (pa drugi jebački pogled), a usamljeni brodovlasnici koji se tamo opijaju noć za noć svršavaju iz svojih usahlih bogatih mošnji… One of the regulars je sijedi proćelavi suhonjavi preplanuli Englez koji već nakon prve pive počne vrtjeti bokovima i cupkati i okretati se i pjevušiti Aha, aha, aha, yeah yeah yeah, a nakon druge se počne trljati o stolice svih žena u baru. Ludnica. Ja sam vrištala od smijeha. Glazba koju puštaju je fenomenalna. Otkrila sam novi album Nelly Furtado, Loose. Taj Timbaland ima odličan utjecaj na nju, koja transformacija. Eto dokaza da pravi muškarac može izvući prave stvari iz žene. „Promiscuous Girl“ će me zauvijek podsjećati na starog Engleza koji se trlja o stolicu jedne uštogljene Amerikanke, platinastu plavušu velikih sisa i uskih bokova kako na šanku pleše u stilu Coyote Girls i miris Hugo Boss aftershavea na Paul Smith košulji mog dragog.
Dragog sam teška srca ispratila prije nekoliko sati, a sutra se i sama počinjem lagano pakirati. Idem se sad slatko naspavati. Svima doma velika pusa, jedva čekam da vas vidim.
Post je objavljen 10.03.2007. u 00:43 sati.