Osjećam čaroliju u svakom spomenu tvoga imena,
U svakom prisjećanju na zajedničke događaje,
Baš bih voljela živjeti taj film, film nikada ne ispričane ljubavi…
Ljubavi, sjećaš li se nježnosti one koja nas je tolikom žestinom
Znala probuditi, ali ne da budemo probuđeni u javi, nego probuđeni
U snu….
Voljela bi i znati što je to još u tebi što me tako inspirira,
Što mi budi sva čula, ali obožavam i tu tvoju zagonetnost,
Nedokučivost, tajanstvenost…
Voljela bi također i stihove ove dovršiti, nekada,
Voljela bi da i ovaj papir osjeti ono što ja osjećam,
Voljela bi opet, baš kao nekada, rasprsnuti se u naručju tvom,
Dok mi nježno prolaziš rukom kroz kosu,
Dok se gledamo u oči, a trepavice nam se dodiruju,
Sve polažem nadi, sve prepuštam srcu, ono nek odabere umjesto mene,
Ono nek te dovede k meni, vjerujem mu,
Ono će mi i dozvoliti da dovršim stihove ove.
Stihove, nikada ne ispričane ljubavi…..
Post je objavljen 09.03.2007. u 15:01 sati.