Marketing
09.03.2007.
Još jučer sam slala tako divan post na svoj blog. Ali on je nestao netragom. Jako bi mi bilo žao kada ne bih objavila apsolutno ništa vezano uz njega. Iz tog razloga napraviti ću malenu demonstraciju istog.
Prije nekoliko mjeseci zaposlila sam se u Topuskom. U početku je sve bilo prekrasno i bajno. Preselila sam se privremeno kod jedne žene koja je rodom amerikanka ali se udala za hrvata. Plaćala sam svoju sobu u kojoj sam bila sama, po potrebi dijelila kuhinju i kupaonu. Dane provodila na poslu koji je jako svestran. Nekada sam kontaktirala sa ljudima, ponekada se bavila radom na računalu, povremeno silazila u pogone i pričala sa ljudima, donašala odluke, pod gablecom popila pokoju kavu i opet nazad u svoj ured. Poslije posla išla sam se kupati na bazen, prošetati kroz park, popiti koju kavicu u obližnjem kafiću, gledala televizijski program, čitala, družila se te činila sve ostale radnje koje inače radimo u slobodno vrijeme.
A onda sam prvo promijenila direktora. Atmosfera je postajala sve napetija. Čovjek traži jako mnogo a meni kao početniku je to bilo malo stresno. Pogotovo iz nekih njegovih postupaka. Ali eto, snašla sam se. Nije problem, glavno da odradim svoj posao i zaradim plaću.
Nakon mijenjanja direktora, mnoge stvari počele su pokazivati svoju lošiju stranu. Zaključila sam da ljudi ne mogu poštivati iskrenost jer je se boje, ne cijene tuđe stavove ako se ne slažu sa istim, uvijek moraju dokazati sami sebe pod cijenu humanosti. Toliko o velikim povjerljivim prijateljstvima. Najgora stvar je moć trojke. Ne mislim na «Čarobnice» već na moć trokuta u kojem ako jedna uporišna točka nije ono za što se izdaje, svi padaju. I zanimljivo je da je uvijek jedna osoba na čelu tog trokuta. Ostale dvije su samo njezine marionete. Ili je ta jedna osoba igračka u rukama saveza ove dvije točke. Ali to sada nije bitno. Ja ne želim biti dio nikakvih trokuta, četverokuta, krugava i ostale geometrije. Ja sam samo čovjek koji želi živjeti a ne komentirati tuđe vrijednosti.
Poslije mijenjanja direktora i uočavanja tko je zmija a tko prijatelj, uslijedilo je sljedeće. Ljudi na poslu za koje sam eto naivna pretpostavljala da su poslovni, odrasli, inteligentni ljudi ispostavilo se da nisu ljudi uopće. Okrivljena za šuškanja među uredskim babama od strane novoga «diše» osjećala sam se užasno. Ali su mu zato poslovni suradnici iz drugih gradova i zemalja otvorili oči i pokazali da sam stručna, mlada, ambiciozna i otvorena osoba. Malo su ga snizili na zemlju.
Nakon novog direktora, zmijskih prijateljstava okovanih trokutima, lažljivih kolega na poslu uslijedilo je moje zasićenje dvo godišnjom ustajalom vezom. O tome je potrebno pričati?
I tako se stvari malo zakompliciraše.
Dragi moje i dragi moji, ja dobila cimericu u sobu. Tako da taj zadnji komadić intime i bijega od svakodnevnih tenzija meni ukrade nečija podmuklost. Nije niti to bitno. Spavam sa nepoznatom osobom koja ne zna gdje se treba iskopčati, željna popit šalicu kave na miru, očajnički se trudim uspostaviti nazad ravnotežu u sebe pa u okolnosti u kojima jesam.
I put sam pronašla a gdje opet nego u prirodi.
Stoga malo rileksa i vodim Vas u put kroz čari Topuskoga.
Kroz ovaj park prolazim skoro svaki dan.
Park Opatovina
U parku nailazim na Portal opatovina
Portal opatovina
Šećem ponekada do predivnoga vrela ..
Molilnarijevo vrelo
.. pa malo do ovog dragulja..
Perna Grad
...
Izvor pećina
...
Crkva
i vraćam se nazad do svoje sobe koja više nije moja.
Ali nešto je na pomolu. Po običaju, njuše se novosti. Osim toga svaka slika koju sam postavila ovdje ima svoju priču, svoju legendu, svoju ljepotu.A o tome opet nekom drugom prilikom. Toliko od mene do sljedećeg posta.
Vaša Sophiana 
Post je objavljen 09.03.2007. u 13:45 sati.