...svemu jednom mora doci..kraj...
nemam nikakav poseban razlog zasto sam to odlucila...al eto...
oko 2 godine ili malo manjedruzila sam se s vama....te su mi godine prosle kao minute...sjecam se kako je sve to kremnulo...iz znatizelje...puke zelje..a pretvorilo se u skroviste mojih misli....bilo je tu svega...smijeha..suza..savjeta...nezeljenih “gostiju”...ali i onog meni najbitnijeg....ovdje sam nasla...upoznala osobe sa slicnim razmisljanjem, problemima, ali i situacijama...upoznala osobe koje su mi pomogle, tjesile, al i na jedan njihov poseban nacintjerali naprijed i na lice mi vracali osmijeh...i na tome sam vam neopisivo zahvalna...
svojim savjetima, misljenjima pomogli ste u mojoj promjeni..jer promjenila sam se..u sitnicama...a znate kako su meni one bitne...
nekima su te sitnice neprimjetne, a meni znacajne...
nasla sam izgubljenu srecu...jos ne potpunu...ali je tu...zahvaljujuci vama..zahvaljujuci osobi koja je sada uz mene...
...necu nista pobrisati...jer kod mene se nikad nezna...neka sve ostane...mozda jednom osvane nesto novog...a do tada ovo ostaje drago sjecanje...kao i svi vi...
HVALA VAM...ZA SVE...ZA SVAKU RIJEC...I MISAO....
LJUBIM VAS....
Post je objavljen 06.03.2007. u 19:45 sati.