Marketing
HNS-ovi snovi o vođenju lijevog centra
Vesna Pusić predložila je SDP-u zajednički izborni nastup i jedinstvenu potporu Čačićevoj kandidaturi. SDP-ovci su, dakako, odbacili tu velikodušnu ponudu. Radije bi ipak Sanadera nego da predaju vodstvo lijevog centra.
Premda je kao dotadašnji premijer Ivica Račan naravno najviše izgubio prelaskom u oporbu, poraz na zadnjim parlamentarnim izborima najteže je ipak pao HNS-u. Vesna Pusić i Radimir Čačić bili su užasno frustrirani spoznajom da je Račan priznao očiglednu činjenicu kako ne može okupiti parlamentarnu većinu, l te deprimirajuće postizborne noći s 23. na 24. studenoga 2003. godine njih su dvoje čvrsto odlučili da se ubuduće neće oslanjati na druge. Ne smije se više dogoditi da stranke oporbene HDZ-u dobiju zajedno više glasova od svojeg protivnika a da nisu u stanju formirati vladu. »Postali smo svjesni da moramo preuzeti vodstvo lijevog centra. Ako HNS na idućim izborima ne odradi posao kao ključni faktor, onda neće doći do promjene vlasti«, otkrio je nedavno Čačić kakve su on i Vesna Pusić izvukli zaključke iz gubitka izbora 2003.
Aktiviran plan B
l predsjednica HNS-a doista je ozbiljno pomislila da bi se mogla nametnuti kao šefica oporbe iako joj brojke o zastupljenosti u Saboru nipošto nisu išle u prilog. SDP je, naime, osvojio 34 zastupnička mjesta dok je narodnjaka na početku mandata bilo tek 10. No, vjerojatno u skladu sa stavom HNS-ovaca da su njihove ideje superiorne ostatku ponude na političkom tržištu, da su, štoviše, bitno ispred vremena, Vesna Pusić smiono je objavila spremnost da preuzme vođenje oporbe.
Međutim, taje njezina pretencioznost u pretežnom dijelu javnosti izazvala tek podsmijeh. Malo je tko razumio što Vesnu Pusić uopće kvalificira za iznošenje takvih namjera. Ubrzo se stoga ona okanila liderskih aspiracija. Ali, kad već nisu odmah mogli dobiti glavnu, u HNS nisu pristali ni na sporednu ulogu u oporbi. Uvijek su se žestoko bunili kad bi se Račana nazivalo šefom oporbe. Uvjerenje da su zbog povijesnih i političkih silnica baš oni predodređeni za upravljanje lijevim centrom ipak nije napuštalo čelne ljude HNS-a. Aktiviran je plan B, Vesna Pusić pomirila se s tim da u idućoj vladi neće biti premijerka nego samo ministrica vanjskih poslova, a vođa će postati Čačić.
Kad je već izgledalo da će taj kontroverzni poduzetnik u politici ostati zapamćen jedino kao nesupješan nasljednik jednako neuspješne predsjednice HNS-a Savke Dapčević Kučar, dogodio se neočekivani obrat. Da je Račan dodijelio Čačiću bilo koji drugi, a ne onaj resor u kojem se okretalo najviše novca, današnji premijerski kandidat vjerojatno ne bi odradio posebno zapažen ministarski mandat. Ovako, s obzirom na to da je od ranije bio spretan u poslovanju s državom, napravio je neke važne stvari; a autoceste su čak proglašene Čačićevim izumom. HNS se s vremenom prestao predstavljati kao stranka sjajnih idejnih koncepcija.
Neviđeno samopouzdanje
Počeli su inzistirati na učinkovitosti i projektima, mahom građevinskim. Zahvaljujući stečenom imidžu sposobnog političkog operativca, Čačić je pomeo konkurenciju i u svibnju 2005. godine postao varaždinski župan. Njemu je dosadno u saborskoj žabokrečini slušati te mambo jambo rasprave. Sigurno se Čačiću diže želudac i od četverolista Vesne Pusić i njezinih pravednih društava i novih suvereniteta. No, ona mu dobro dođe sa svojim profesorskim rečenicama kako ne bi baš ispalo da je HNS temeljito očišćen od svih političkih vrijednosti.
Čačić već godinu i pol dana s većim ili manjim intenzitetom gura svoju premijersku kampanju, ali bez nekog spektakularnog utjecaja na rejting HNS-a. Ta se stranka i dalje vrti oko trećeg, četvrtog mjesta. Međutim, u pojedinim se anketama ispitanici izjašnjavaju i o premijerskim kandidatima i tu Čačić prilično uvjerljivo vodi, što je HNS napunilo neviđenim samopouzdanjem. Procijenili su da je nastupio trenutak kada će konačno SDP-u oduzeti primat među lijevim i centrističkim strankama. Vesna Pusić predložila je socijaldemokratima zajednički izborni nastup i jedinstvenu potporu Čačićevoj kandidaturi jer je to navodno najveće jamstvo da će doći do smjene najgore hrvatske vlade u povijesti. Ako takva kombinacija iznjedri Čačića za premijera, on će svojom novostečenom političkom moći u potpunosti zasjeniti SDP, neovisno o broju zastupnika dviju stranaka u idućem sazivu Sabora.
SDP-ovci su zbog toga, dakako, odbacili tu velikodušnu ponudu. Radije bi vjerojatno pristali na još jedan Sanaderov četverogodišnji mandat nego da bez pravog razloga predaju HNS-u vodstvo lijevog centra. Pogotovo zato što zaista nije jasno zašto bi nacionalni interes bio da sljedeći premijer bude upravo Čačić, a ne Sanader.
Dražen Ciglenečki
Post je objavljen 05.03.2007. u 22:25 sati.