Pregled posta

Haris Poppers:Kamen Spoticanja

Najnoviji hit Rakije...Haris Popers i kamenspoticanja!!!

1.Poglavlje:
«Haris Poppers i njegova nova obitelj»

Noć je... Ptice spavaju, komarci piju krv, štakori kopaju po kantama, a mačke se jebu po ulicama. Međutim, nije sve tako pusto kako se čini. Neki stari bradonja, čudno odjeven sa šiljatim šeširom na glavi hoda slabo osvjetljenom ulicom i gasi uličnu rasvjet udarcima glavom u stupove. Bio je toDuplivinjak, prfesor i direktor super tajne škole za alkoholičare. U daljini se začuje brujanje cirkularne pile koja se približavala. Sa pile je sišao još jedan, još veći bradonja, čuvar skladišta, Harambaša i dao je Duplomvinjaku jedno sasvim malo dijete zamotano u pelenu do sisa. Harambaša ga upita: «Po koju majku ga ostavljamo ovdje!?» na što mu Duplivinjak odgovori: «Jesi li ti glup ili si pao mami na glavu dok si bio mali!? Pa dobro znaš da je pre mlad da pije! Kad navrši 11, onda ćemo ga uzeti u našu školu!», te su djete, malog Harisa Poppersa, pustili ispred vrata sestre susjedove sestrične po drugom koljenu sa tatine strane pokojnog Gojka njegove punice iz trećeg braka, koja je bila prijateljica djetetove, sada pokojne, majke i oca. Naime, te je večeri jedan od najvećih alkoholičara svih vremena pokušao ubiti cijelu obitelj Poppers razbijenom bocom i gotovo je uspio... Jedino se mali Haris spasio, ali kao sjećanje na taj dan, na čelu mu je ostao ožiljak u obliku veš mašine.
Nova obitelj je lijepo prihvatila maloga Harisa. Bili su jako dobri prema njemu. Smio je pojesti ono što je ostalo štakorima, imao je svoju sobu u psećoj kućici i smio s oprati jednom mjesečno. Tako je živio sa tom obitelji, dok nije navršio 11 godina. Tada su se počela dešavati čudna sranja... Papige su se zaletavale u kućna vrata, padale u nesvjest i smrdile na alkohol. Svaka je nosila po jednu kuvertu u kojoj je stajalo pismo. Nitko ga nije uspio pročitati jer ga je očito netko pisao lijevom nogom dok je dubio na glavi mrtav pijan.
Papige su dolazile sve češće i češće. Obitelj Debilić nije znala što dalje. Nisu znali kako se riješiti tih napasti, sve dok velikom debelom tati nije palo na pamet nešto jako bistro! Šutnuo je maloga Harisa u guzicu kroz prozor na kućni prag. Ptice su se sada zabijale u njega.
Tako je jedne večeri, dok se pokušavao namjestiti u psećoj kućici u neki udoban položaj za spavanje, začuo je nekakvo brujanje. Instinktivno je počeo lajati, ali se to nije svidjeo gospodinu Debiliću. Uzeo je vazu sa cvijećem sa prozora i bacio mu je ravno u glavu i zaderao se: «UŠUTI TI SARMO UMOTANA U KOŽU I DLAKE!!!», ali Haris je već bio onesviješten. Kad se haris probudio, nije bio kući! Netko ga je oteo!!!


2.Poglavlje:
«Kupnja neophodnog»


Dok se Haris pokušao sabrati, s leđa mu se prišuljalo neko dlakavo stvorenje, zgrabilo ga je, a Haris je počeo vrištati! Koprcao se i vikao je, sve dok nije čuo neki glas: «Harise! Poremećena stoko, daj se smiri!!!» te je Haris poslušao kao pametni i poslušni psić. Spavanje u psećoj kućici je imalo jak utjecaj na njega. To dlakavo stvorenje koje ga je zgrabilo bio je Harambaša! «Harise, budalo jedna mala, ti me se vjerojatno ne sjećaš, ali ja sam te donio do tvoje obitelji i znam tko ti je ostavio ovaj ožiljak u obliku veš mašine na čelu...» kaže Harambaša,. Haris će odmah uzbuđeno: «TI ZNAŠ TKO JE UBIO MOJE RODITELJE!?», «Da.» reče Harambaša i nastavio: «To je učinio najveći i najmoćniji alkoholičar koji je ikada teturao ovim svijetom! Majka te je htjela baciti u njega, ali prije nego te je uspijela uhvatiti za jaja, ON ju je ubio.». «Tko je taj «ON»!?» upita Haris. «Njegovo ime ne izgovaramo! Ne pitaj više ništa. Došao sam po tebe kako bi počeo pohađati školu alkoholizma, ali prvo, moramo nabaviti sav potreban materijal, a to ćemo sve moći naći samo na jednome mjestu; Veleprodaja pića! Ali prije toga, moramo skoknuti do banke da podignemo koji novčić...»
I krenuli su. Došli su do banke. Harambaša je tražio poveću svotu novca... ali to nije bilo sve... Držao se nekako tajanstveno i bankaru na šalteru je rekao: «Daj mi i ONO... Poslao me je profesor Duplivinjak...» na što je bankar donio nešto umotano u novinski papir. Harambaša je to odmah spremio u džep. «Idemo dalje u nabavku mali Harise», rekao je i oboje su krenuli dalje. Trebali su kupiti puno toga. Na prvoj se godini uče pravila mješanja različitih pića, brzinsko ispijanje i riganje «U» školjku, ne «OKO» školjke u apsolutno pijanom stanju. Harisu je bila potrebna i krigla, te ga je Harambaša poslao u poseban dućan gdje su svi kupovali krigle za upis u školu te ga je odjebo i otišao u najbližu brtiju.
Mali je Haris ušao u dućan. Nigdje nije bilo nikoga... Kad od jednom, od nekuda se stvori neki čovjek. ije bio baš pri sebi. «HARIS POPPERS!? kao da su još jučer tvoji starci ovdje kupovali svoje prve krigle... Da vidimo... koja ti krigla najvie paše...». Čovjek je krenuo do police i izvukao lijepu staklenu kriglu od 0.5l. Dao ju je Harisu u ruke i rekao: «Hajde, isprobaj je! Samo zamahni s njim. Nesmije ti pobjeći iz ruke!». Haris ga je poslušao. Zamahnuo je kriglom i krigla je završila u izlogu, pritom porazbijajući sve u krugu od dva metra... «Ups... očito nije ta... Probaj ovu!» i pruži mu ukrašenu kriglicu od 0.33l. Ovaj puta je zamahnuo malo pažljivije, ali sa istim rezultatom...
Nakon što je Haris porazbijao pola dućana, prodavaču je nešto palo na pamet... Pružio je Harisu veliku, staru drvenu kriglu koja drži više od litre! Krigla se ulovila za njega i ne pušta ga! «To sam i mislio...», kaže prodavač «...Ta krigla je sestra blizanka krigle onog alkoholičara, «čije ime ne spominjemo», koji ti je ostavio ovaj ožiljak u obliku vešmašine kada te je odalamio kriglom po glavi... Htio te je nabosti na razbijenu bocu, ali mu je ostala duboko u tvojoj majci. ali znaj da je uz taj ožiljak, na tebe je prenio veliki dio svoje moći!... Inače, alkoholičari biraju svoje krigle, ali ova je krigla izabrala tebe!». Haris nije znao što mu prodavač pokušava reći, pa je uzeo kriglu, platio ju i poslao prodavača u rodno mjesto.
Krigla je kupljena, sada je bio spreman za upis u školu za alkoholičare.



3.Poglavlje
«Put i prijatelji»


Harambaša i mali Haris su došli do željezničkog kolodvora, odakle se kretalo za super tajnu školu alkoholizma. Harambaša je objasniokako doći do nje: «Imaš više načina, ali je nekako najlakši da se zaletiš glavom u zid između devetog i desetog perona i tako se onesvjestiš. Netko od djelatnika škole prolazi onuda, pokupit će te i vlakom odvesti do škole. Samo nemoj zaboraviti, moraš se onesvjestiti do 9:45 inače te neće pokupiti.». Haris je pogledao na peron 9 i prije nego li je stigao pitati Harambašu za druge načine, Harambaša je netragom nestao, a Haris je ostao sam.
Spustio se do zida koji je odvajao deveti i deseti peron... premišljao se, kad od jednom, Dvoje blizanaca, tipično irskog izgleda, crvene kose, zaletiše se u zid i padnu na pod kao klade. Nedugo zatim, došao je još jedan sličan lik sa dvoje starijih ljudi; bili su mu to roditelji. Majka kaže: «Ajde Romualdo, vidiš da nije teško. Samo se zaleti punom brznom i ništa nećeš osjetiti, eventualno kad se probudiš...». Haris se približi i upita gospođu: «Gospođo... recite mi... ar to tako ide?». Na što će ona: «Ah... kako lijepo... I tebi je prvi put? I mome sinu Romualdu je to prvi puta također. Hajde, zaletite se zajedno.», Što su i učinili. Pali su oboje kao klade na pod.
Kada su se osvjestili, nalazili su se u nekom vlaku sa još jednom djevojčicom koja je držala led i šniclu na čelu. Bila je to ljepuškasta djevojčica, duge kovrčave svijetlo smeđe kose sa lijepim, ali dlakavim nogama i voljela se praviti pametna. Kako su sew osvjestili, djevojčica je bacila obojici šniclu i vrećicu sa ledom u glavu. Haris i Romualdo su na to popizdili pa su je pitali čemu to, na što im je ona odgovorilaa: «Pato i mala djeca znaju! Šnicle upijaju otekline, a na natučene djelove tjela, prvi dan ide hladan, a drugi topli oblog!». Harisu i Romualdu je dopizdilo pa su je vezali za zapešća i node, objesili na policu u kupeu, te joj začepili usta jabukom. Kako su znali da takav tip ljudi ne prestaje govoriti tako lako, još su joj zagurali bananu u šupak, da ne bi progovorila i na taj kraj. Na njenoj torbi su pročitali njemo ime: «Harmonija Grudnjak».
Haris se obratio Romualdu: «Još se nismo upoznali kako treba, ja sam Haris, Haris Poppers.». Romualdo jeostao zabezeknut! «Zar onaj Haris Poppers!? Onaj sa vešmašinom na čelu!?». Haris mu pokaže ožiljak, a Romualdo se opet onesvijesti. Kad je Harmonija čula njegovo ime, progovorila je na pizdu: «TI SI HARIS POP..........», ali nije uspjela dovršiti jer joj je Haris zabio ananas unutra. Međutim, ona se još nije dala. Od jednom je od nekuda čuo: «Zaboravio si da imam još 5 rupa na tijelu!?» Što mu se naravno nije svidjelo pa je iz njene torbe izvukao kutiju tampona, grožđe i vatu. 2 tampona joj je zagurao u nos, vatu u uši, a bobicu grožđa u pupak. Sad je napokon na miru mogao prespavati ostatak putovanja.


4.Poglavlje
«Super tajna škola alkoholizma»

Vlak se zaustavio, a budući alkoholičari su se postrojili pokraj vlaka. Obratila im se profesorica Marica: «Vi bezvrijedna gamadi, pričekajte još malo pa ćete ući u glavnu salu. Tamo ćemo vas alkotestom razmjestiti u vaše nove domove.». Marica je otišla, a iz rulje se javio neki plavokosi klinac sa pomalo debilnom facom: «Je li istina!? Haris Poppers je napokon u školi!?». Zavladao je muk... Iz rulje istupi Dušan i obrati se Harisu: «Bilo bi ti pametno da se družiš samo sa dostojnima. Odjebi ovu gamad i dođi piti samnom i mojim društvom.», Haris se premišljao i na kraju krenuo za njim. Dušan mu je pružio bocu pive, a Haris mu je tu bocu zavalio u glavu i onesvjestio ga. «Ti ćeš meni govoriti tko je dostojan, a tko ne!?» i pljunuo mu u lice. Vratio se do svoga prijatelja Romualda i tlačilice Harmonije.
Vrata velike glavne dvorane su se otvorila. Učenici su čoporativno ušli u nju. Obratio im se direktor Duplivinjak: «Đeco draga, sada ćee puhati alkotest, a on će vam umjesto promilaže reći u koju ćete kuću ići, ali prije nego počnem, moram vam objasniti povjest ove škole...» Svi su počeli zjevati.... «Ovu su školu osnovala četiri najveća alkoholičara svoga vremena: Gojko Grifinovavrata, Helga Hapfelpuk, Mukta Ranićka i Stanko Sluzavi. Po njima se zovu i četiri kuće u ovoj školi. Alkotest će vas razmjestiti. A sada krenite puhati jedan po jedan, a mi idemo piti.» I djeca krenuše puhati. Haris Poppers, Romualdo Wilkill i na žalost Harmonija Grudnjak su upali u kuću Gojka Grifinovavrata, a Dušan u kuću Stanka Sluzi. Učenici su krenuli na počinak, sutra u jutarnjim satima, tamo negdje oko pola devet (znači u jedan... da pojasnim pola devet je četiri i pol, četiri i pol je pola pet, pola pet je dva i pol, dva i pol je pola tri, pola tri je jedan i pol, a jedan i pol je pola dva, pa je onda pola dva, jedan.) počinje predavanje o «zaštiti od lošeg alkoholnog pića».
Taj je predmet preavao poremećeni profesor Kvisko koji je uz to i mucao. «Dd.d.dddoObar ddddd..an dddjeccco!» Rekao je profesor, na što su učenici složno odgovorili: «KAKO DAN MOŽE BITI DOBAR!? JOŠ SMO ZGAŽENI OD JUČER!!!» te je profesor shvatio da imaju pravo. Na saatu su učili koju vrastu konjaka treba izbjegavati. «Ddd..ddjecccoO, z.. z.. zna li ii ii i itko k... kk.. ko..koji se konjak ne s ss ssss.. .smije piti?» i naravno vi su šutili, jedino je Harmonija podigla ruku i počela piliti kao inače: «Pa svako djete zna da se Badelov konjak mora izbjegavati! Od njega boli glava, pa taj konjk nikako ne može vrijediti kada ga u birtiji prodaju po 6 kuna...»........................................ Svi su spavali.................................. Sve do kraja sata. Kada je sat završio otišli su na predavanje «mješanja koktela» koje je voditelj kuće Stanka Sluzavog, profesor Serbus Šnaps. Bio je to relativno visok, mršav čovjek, poduže crne kose i zajebanog izgleda. Po školi se pričalo kako se zanima za crnu stranu alkoholizma: mješanje alkohola opojnim sredstvima! i da je veliki poklonik «Onoga kojeg ne imenujemo.»
Sjeli su na svoja mjesta a Šnaps je uletio u razred bez pozdrava i odmah počeo pizditi: «Ajmo vi jadni mali prvopijanski izbljuvci neuspjelog abortusa fetusa bukve! Brže otvarajte bilježnice i počnite pisati!», Haris ga je upitao: «A koji kurac da pišemo!?» što je razljutilo profesora te je prišao Harisu. «Haris Poppers... da... čuo sam da si napokon došao u školu. Što da pišete pitaš, ha? da te čijem, reci mi kako se sastavlja Margeritha!?», Haris je Šutio, «...A MAnhatan!?», Haris je i dalje šutio... «Ok, ajmo na jednostavnije, Bambus, Diesel, Beton...», Haris i dalje blijedo gleda. Profesor zaključi: «Eto mladi Haris, izgleda da to što si poznat ništa ne vrijedi dok imaš pileći mozak!» i krenuo je sa diktiranjem: «Bambus se sastavlja od 50% cole i 50% crnog vina. Mouće su i druge varijacije kao što su bijeli bambus-fanta i bijelo vino, Lovranski bambus- cola i bijelo vino i Ljubljanski ili Miš-maš sa crnim vinom i fantom... Diesel se sastavlja od pive i cole, Beton od piva i rakije, Armirani beton od piva, vina i rakije...» I tako je prošlo još jedno predavanje.


5.Poglavlje
«Haris je faca!!!»

Nakon svih tih predavanja, svima je bilo mučno... puno se pilo i testiralo tuđe mješavine alkohola... Društvo je otišlo do skladišta u posjet Harambaši. Došli su do njega i lijepo popričali. Haris se raspitivao o profesorima, a Harmonija nikako nije mogla zašutiti.. Imala je odgovor na svako njegovo pitanje. Tako da su je ponovo vezali, začepili tjelesne otvore i zabarikadirali u praznu bačvu. Lijepo su se zabavili i kasnije krenuli na spavanje. Sutra je bilo jedno jako važno predavanje. Bila je to nauka o ispijanju pive dok se stoji na šanku minimalne visine 1,20 metara.
Sutradan su krenuli do birtije koja im je bila učionica. Profesorica je došla, popenjala se na šank i počela ispijati pivu iz svoje krigle. Rekla je: «To je jedna plemenita vještina, kako eksirati pivu na šanku, a pri tome ne pasti sa njega. Sada ste vi na redu. Poredajte se na šank!» i svi su je poslušali. Nastavila je: «Sada stavite krigle u desnu ruku, lijevom natočite pivu sa što manje pjene i počnite ispijati!» i svi su to učinili. Jedini je Haris uspio popiti sve iz prve bez da padne, nakon njega, pivu je ispio Dušan. Ostali su popadali na pod, a mali je Nevijo pao i slomio kuk. Profesorica ga je morala odvesti u školsku ambulantu. «Ako vidim samo jednoga od vas nesposobnjakovića na šanku sa kriglom u ruci dok me nema, letit će van iz škole prije neko uspije izeksati još jednu pivu!!!», rekla je živčano i odvukla Nevija za jaja do ambulante.
Dušan je skočio na šank i počeo piti i izazivati Harisa: «Šta je pičkice, je ovo malo preopasno za tebe?», na što je Haris jako žestoko reagirao. Skočio je na šank sa dvije krigle u rukama i ispio ih obje u rekordnih pet sekundi stojeći na jednoj nozi. Međutim, to je vidjela Marica, voditeljica kuće Gojka Grifinovavrata i došla do šanka. Rekla je Harisu da pođe za njom, a Haris nije mogao ništa drugo nego je slijediti.
Došli su do učionice mucavog profesora Kviska i Marica ga je zamolila da pusti van Stipu, koji je trenutno bio na njegovom satu. Stipe je izašao i sa poštovanjem se obratio svojoj profesorici: «Da draga gospođo Marice Marihuana?», na što mu je rekla: «Daj mi se ne ulizuj, već sam ti rekla da ti neću dati stipendiju!, nego... Pronašla sam vam... pronašla sam vam «Pijanca!».». Haris je bio zbunjen... Upita on: «Profesorice, a što je to «Pijanac»?», ona mu odgovori: «E to će ti sve objasniti Stipe.»
Sutradan su Stipe i Haris krenuli do velike dvorane sa šamnkom u sredini. Stipe je krenuo objašnjavati: «Pijanac je osnovni igrač timske igre «ŠotoŠank». Igra se odvija ovako: Dva pijanca iz suprotnih ekipa stoje na šanku, a ostalih 5 članova ekipe se nalaze ispod šanka. U igru se ubacuje po jedna boca sa zatamljenim staklom, tako da se ne vidi što je unuta. U boci se nalazi najčešće piva, ali nakon nekog vremena, u igru se ubaci boca sa rakijom. Ovih 5 člavova ekipe se tuče pod šankom sa 5 članova druge ekipe i pokušavaju doći do boce. Kada ulovimo bocu, bacimo je tebi, «Pijancu» i ti je moraš ispiti. svaka ispijena boca pive nosi 10 bodova, a ako je u boci bila rakija, onda 150 bodova i igra završava kada je ispijena boca sa rakijom. Pobjeđuje onaj koji ima najviše bodova... Harise, znaš li da si ti najmlađi pijanac u povjesti ove škole!?», «Ne...» odgovori Haris skromno. «Sutra je utakmica. budi ovdje u dva.» Reče stipe i krene svojim putem.
Haris se našao sa Romualdom i Harmonijom. Romualdo kaže: «Na koju si foru uspio upasti!?», a odgovorila je, tko drugi nego Harmonija, kuja koja je imala odgovore na sva pitanja: «Zato jer mu jeto u krvi! Pogledajte u staklenu vitrinu kodu ulaza u školu.», bio je to prvi put da su je poslušali, ali sve jedno su je zavezali i začepili joj tjelene otvore. Došli su do ulaza i vidi iznenađenja! «Harise! Pa stari ti je bio «Pijanac» dok je pohađao ovu školu! Zašto mi to nisi rekao!?», reče Romualdo, a Haris mu odgovori: «Pa da sam znao možda bi ti i rekao idiote jedan smrdljivi!!!»


6.Poglavlje:
«Prva utakmica»

Tako se mladi Haris spremio i krenuona utakmicu. Stajao je sa svojim kolegama suigračima u svlačionici. Sav u strahu pitao je: «Stipe, kakva ti je bila prva utakmica!?», Stipe mu odgovori: «Pa... baš se i ne sjećam... Pokupio sam bocu u glavu i probudio se u školskoj ambulanti tjedan dana kasnije...» To je Harisa jako ohrabrilo. «Možda tjedan dana neću morati slušati Haromoniju!» rekao je Haris u sebi. U svlačionicu je ušla profesorica Marica da svojim igračima poželi sreću. «Hajdemo se pomoliti prije utakmice.... Bože, nedaj da nitko strada u ovoj igri. Amen. A sada, BJEŽITE VAN I POLOMITE KOLJENA, KIČME I OTKINITE GLAVE ONIM PIČKICAMA IZ KUĆE STANKA SLUZAVOG!!!» i ekipa je izašla. Haris je ostao zadivljen time koliko je ljudi došlo na utakmicu da bi bodrili svoje favorite. Haris i jedan «Pijanac» suprotne ekipe stali su na šank. Sudac je došao i rekao: «Dobro ljudi, želim lijepu i čistu igru, ne želim čistiti bljuvotinu sa terena nakon utakmice!», izvukao je dvije gajbe pivskih boca sa tamnim staklima. Nije se vidjelo što se nalazi u njia. «NA MJESTA!!!», zaderao se sudac i nakon znaka zviždaljkom bacio je na teren prvu bocu. Ekipe su silovito udarile. Prva je boca odletjela Harisu u ruke i on ju je ispio. «10:0 ZA KUĆU GOJKA GRIFINOVAVRATA!!!» zavikao je sudac i bacio novu bocu. U naletu obje ekipe prema boci, jedan je igrač ostao bez oka, ali ga to nije spriječilo da nastavi igrati. Čupala se kosa, lomili prsti, šutalo se nogama u guzicu... Bila je to žestoka igra. Još je jedna boca stigla do Harisa. «20:0 ZA EKIPU GRIFINOVAVRATA!!!!» te je bacio još jednu bocu u igru.
Igra se tako nastavljala, i kad je rezultat bio nekig Grifinovavrata 60, Sluzavi 50, u igru je bačena boca koja je na izgled bila malo lakša od drugih... Stipe je shvatio o čemu se radi. Viknuo je: «HARISE, TI UŠLJIVA PROPALICE, OVO JE RAKIJA U IGRI!!! DRŽI JE!!!» i baci mu bocu. Haris ju je ulovio, ali je na njega skočio «Pijanac» suprotne ekipe. Počeli su se pljuskati, vući za kosu, valjali su se po šanku i otimali bocu jedan drugome. Na kraju je Haris to odlučio riješiti jednim jednostavnim taktičkim potezom... Nabio je koljeno u suparničkovo međunožje i pogodio ga prstom u oko. Uzeo je bocu i počeo ispijati. Nakon što ju je ispio rekao je legendarne riječi : «POBJEDA JE NAŠA!!!» i srušio se u nesvjest. Nedugo zatim, svega dva dana, probudio se u školskoj ambulanti. Svi su bili okupljeni oko njegova kreveta i veselili su se što se napokon mali Haris probudio.
Sva su djeca u školi marljivo učila i opijala se i svi su bili bezbrižni i sretni, neznajući za jednu veliku tajnu koju skriva njihova škola.


7.Poglavlje
«Onaj kojeg ne imenujemo»

Stvari su u školi postajale sve čudnije. Profesor Šnaps je bio u krajnju ruku čudniji nego inače. Neki koji ga ne poznaju rekli bi da je loše smješao koktel kojeg je kasnije popio, ali nije to bila ta vrsta čudnoće...
Naši su junaci, Haris, Romualdo i Harmonija, jednom nakon sata «pravilnog eksanja» pijani ko guzice zalutali u jedan dio škole koji je bio zabranjen za učenike. Hodali su dugim mračnim hodnikom punim prašine, uz to je smrdio po bljuvotini i pišalini. Došli su kraja hodnika, gdje su stajala nekakva vrata. Čuli su kako im se netko približava i sakrili su se iza tih vrata, ne sluteći što se nalazi iza njih. Kako su ušli, prislonili su se ušima na vrata i pokušavali čuti ako je netko u hodniku. Vani je vladao muk. Npokon su odahnuli i okrenuli se prema unutrašnjosti prostorije... i imali su što vidjeti! Ispred njih je stajao ogroman pas pekinezer! Taj pekinezer nije bio normalne veličine... BIO JE DIVOVSKI!!!, curile su mu sline, probijao ih je svojim bijesnim pogledom... Romualdo se usrao od straha i cjelo je društvo izletilo iz prostorije. Haris se odlučo raspitati o tome koh svog prijatelja Harambaše, a Romualdo je otišao presvući gaće.
Došao je do skladišta i potražio Harambašu. Kada ga je pronašao, Harambaša je pekao kobasice na logorskoj vatri. Haris ga je upitao: «Što čuva ona beštija u školi!?». Na što mu Harambaša odgovori: «Misliš na Čupka? On čuva nešto jako važno i nikako ti nesmijem reći da čuva «Kamen spoticanja» da ne dođe u ruke «onoga kojeg ne imenujemo» kako ga ne bi iskoristio da se vrati u naš svijet... JEBEMU, TO TI NISAM SMIO REĆI!!!», Haris ga još upita: «A tko je «taj kojeg ne imenujemo»?», a Harambaša mu reče: «Ma si lud!? Znaš da nesmijem reći da se radi o najvećem alkoholičaru svih vremena, VotkaMortusu! Onome koji te je svojom kriglom opičio po glavurdi i ostavio ožiljak u obliku veš mašine!... PAS MATER, I TO TI NISAM SMIO REĆI!!!», Haris je nastavio: «A što je to «kamen spoticanja»?», Harambaša je ovog puta promijenio odgovor: «Ma ništa neću reći. Za to znaju samo profesor Duplivinjak i stvoritelj tog kamena Nikolaj Flanelasti!... JEBEM TI KO TE NAPRAVI, OPET SI ME PREŠAO!!!» te je Haris pobjegao kako ga Harambaša ne bi pogodio tek ispečenom kobasicom.
Haris je dotrčao kod vojih prijatelja i rekao im za «kamen spoticanja», a sveznalica Harmonija je predložila da potraže informacije u knjižnici, gdje su i otišli. Pronašli su «Opću alkoholičarsku enciklopediju» i potražili pojam «kamen spoticanja». Enciklopedija kaže da je «kamen spoticanja» kamen koji može čovjeka vratiti iz kliničke alkoholne smrti u svijet živih, pa čak i produžiti život, gotovo do besmrtnosti. Da bi kamen oslobodio svoju moć, potrebno je spotaknuti se o njega u potpuno trijeznom stanju, pasti na nos i slomiti ruku. Stvoritelj tog kamena jest Nikolaj Flanelasti koji zahvaljujući njemu ove godine slavi 243. rođendan. «JEBAL TE VRAG!!!», kaže Romualdo, a Haris mu odgovori: «To je ona đukela čuvala u onoj prostoriji! «kamen spoticanja» je u našoj školi, a Serbus Šnaps ga želi pronaći za VodkaMortusa kako bi ga vratio iz kliničke alkoholne smrti koju... koju sam ja uzrokovao onoga dana kad sam zaradio ovaj jebeni ožiljak u obliku veš mašine!!!». Društvo je ostalo bez teksta... Harmonija je opet počela sa svojim «predavanjima»: «Pa ako i uspje proći pokraj one beštije u toj sobi, kakva je vjerojatnost da ga Duplivinjak ne primjeti!? Dok god je profesor Duplivinjak tu, nemaš se čega bojati.», Haris je znao da je u pravu, ali sve jedno je pokidao knjigu i papirima joj opet začepio tjelesne otvore i bacio je kroz prozor u obližnji jarak. Harmojina je bila tipični primjer toga da postije dvije vrste žena... One koje pričaju pre više i one koje uopće ne staju.


8.Poglavlje
«Zajeb»

Prošlo je nekoliko dana od kada su naši junaci došli do velike spoznaje da se «kamen spoticanja» u njihovoj školi. Često su gubili vrijeme kod Harambaše i pili zajedno s njime. Haris ga je upitao: «Harambašo, može li te netko nekako natjerati da mu odaš tajnu kako smiriti onu beštiju u školi!?», a Harambaša mu odgovori: «Ma svaku beštiju možeš smiriti, samo treba znati kako. Baš me neki dan neki neznanac sa crnom kapuljačom preko glave pitao koje životinje imam, i pokazao je veliko zanimanje za Čupka, pa ne vidi se svaki dan pekinezer veličine dva bernardinca!, platio mi je bocu rakije u zamjenu za lekciju o smirivanju životinja. Pitao me je kako smirujem Čupka, a ja sam mu rekao da mu izlijem 2 litre rakije umjesto vode u zdjelicu i on spava kao beba... samo malo... TO NISAM SMIO REĆI!!!» i klinci su ponovo pobjegli. Putem je Haris iznio stanje situacije: «Znači, Šnaps je zapio Harambašu, on mu je odao tajnu kako proći pokraj glupog pekinezera, a mi smo posisali veslo... Idemo javiti profesorici Marici da je «kamen spoticanja» u opasnosti!», tamo su i krenuli.
Došavši do profesorice, koja je ležala na katedri pijana ko smuk, Haris je rekao: «ŽELIMO PRIČATI SA PROFESOROM DUPLIMVINJAKOM! Ovo je jako važno... radi se o «kamenu spoticanja»! Šnaps ga želi uzeti da oživi VotkaMortusa!» na što će Marica mamurno: «Ma šta ti pizdiš mali izbljuvku pijanog majmuna, Duplivinjak je u Bordelu i nema ga do sutra, a Šnaps čuva kamen! Ajde bježite ća prije nego se dignem!!!» I to su i napravili. Krenuli su spasiti stvar.
Lagano su otvarali vrata prostorije, u kojoj se nalazio veliki bjesni pekinezer zvani Čupko, kako ga ne bi probudili u sučaju da spava. Otvorivši vrata, osjetio se zadah rakije u zraku, a pas je spavao kao beba. Pokraj psa su bila otorena vrata u podu. «Šnaps je već unutra!» rekao je Haris i hrabro uskočio u otvoreni prolaz i skičmao se po jako dugim stepenicama sve do dna... Romualdo i Harmonija su još stajali ispred vrata i razmišljali krenuti za njim ili ne. Iz dubine se začuo Harisov glas: «Dobro sam... mogu hodati...» te su se odlučili spustiti do njega, ali se pekinezer probudio pa su Harmonija i Romualdo pobjegli. Haris je bio sam. Nije znao hoće li se Harmonija i Romualdo spustiti ili ne... Nakon dva sata što ih je čekao, odlučio je krenuti dalje sam.
Nakon podužeg hodanja po vijugavom hodniku došao je do jedne poveće dvorane i na svoje čuđenje... u njoj nije bio profesor Šnaps! «Profesore.... Kvisko!? što vi radite ovdije!?», upita Haris, a on mu odgovori: «Nije li to krasno... Tko bi uz onakvu spodobu kao što je Serbus Šnaps posumnjao na «jjj...jj.j.jadnog m..mmma...malog mm..mmu... mucavog p pp.. pp..profesora Kviska»!? RECI MI GDJE JE!?». Haris nije znao što da mu odgovori. Od nekuda se začuje šapat: «Jaaaa ga želim pitatiiiiiii...», «Ali gospodaru! pre slabi ste!!!», rekao je Kvisko okrenuvši glavu prema natrag. «ŽELIM GA VIDJETI SVOJIM OČIMA I OSOBNO GA PITATI GDJE JE KAMEN TI GLUPA ĆELAVA BUDALETINO!!!», a Kvisko mu odgovori: «Kako želite gospodaru...». Kvisko se leđima okrenuo Harisu i spustio hlače. Iz guzice mu je u obliku hemeroida visio nitko drugi nego gospodar tame VotkaMortus!!! Harisa je počeo peći ožiljak kao nikada do sad. «Vidiš li na što si me natjerao mladi Harise!? Moram živjeti kao parazit u šupku ovoga bezveznjaka koji stalno jede kukuruz... tebi to možda ništa ne znači, ALI JA TAJ ŠUPAK MORAM MIRISATI STALNO!!!.. Nego reci mi... kako je jedan mali posranko kao ti mogao gotovo uništiti najvećeg alkoholičara svih vremena!?», Haris je šutio... osjećao je kako mu pišalina cijedi niz nogavicu. Htio je pobijeći, ali su se iza njega vrata zatvorila. Jedini izlaz mu je bio dimnjak velikog kamina iza njega, ali nije on djed mraz, a u ostalom, u njemu je gorjela vatra, ali mali lukavi Haris je smislio plan...
«Ajde me dođi jebati u šupak ako možeš!!! Joj, zaboravio sam... TI JESI JEDAN!!! HAHAHAHA!!!» zavikao je Haris VotkaMortusu, a on nije okljevao. Naredio je Kvisku da potrči za Harisom. Kvisko se brzo približavao Harisu i taman kad se činilo da mu nema izlaza, Haris se pomaknuo u stranu, a Kvisko se SPOTAKNUO i uletio u zapaljeni kamin! Možda bi se izvukao da Kvisko toga dana nije jeo grah, te je u tom trenutku «pustio tihomira» (prdnuo) i još su se više zapalili!
Kvisko se spotaknuo upravo na «kamen spoticanja». Haris je krenuo prema kamenu da ga uzme, kad je iz kamina izletio VotkaMortus u nekom čudnom plinovitom obliku i prošao kroz Harisa, koji je pao u nesvjest i srušio se na zemlju sa «kamenom spoticanja» u ruci. VotkaMortus je isčeznuo bez traga.


9.Poglavlje
«Idemo doma!»

Haris se probudio u školskoj ambulanti okružen cvijećem i slatkišima. Do njega je došao profesor Duplivinjak i rekao mu: «Jebo te ja mali, ti stvarno imaš muda! Sam si sredio taj čudan spoj šupčine i hemeroida... Svaka čast.». Haris upita: «Što će biti sa «kamenom spoticanja»?» a Dupli vinjak kaže: «Već je sve riješeno. Poslao sam ga prijatelju Nikolaju Flanelastom da ga uništi. Taj je kamen pre opasan! mora biti uništen... ali pustimo sada to, netko te želi vidjeti!», i u sobu su ušli Harmonija i Romualdo. Haris je prije nego li je Harmonja počela pričati, ponovo zatrpao sve njene tjelesne otvore kako je ne bi opet slušao. «Sorry, ali boli me glava... ne mogu te slušati.». Romualdo mu je rekao: «Kada si pao po stepenicama, pekinezer se probudio pa smo krenuli po pomoć. Dok smo došli do odje sa gdje si ti bio, bilo je kasno da bilo što vidimo, pa smo te pokupili i strpali u ambulantu.». Haris i Romualdo su se od srca nasmijalii već za par dana Haris je izašao iz ambulante.
Završni su ispiti već bili u tjeku. Naučili su kako piti na jednoj nozi, bljuvati u školjku, a ne koko nje dok su mrtvi pijani, kako uspješno izbjeći kliničku alkoholnu smrt, procjeniti promilažu alkohola u krvi, bez alkotesta i najvažnije od svega, naučili su voziti pijani do te mjere da vide trostruko. Škola je završila. Bilo je vrijeme za poći kući. Svi su se spremili i opraštali od prijatelja. Pokupili su stvari i masovno su se počli zaletavati glavama u pregradne zidove između devetog i desetog perona kako bi ih pokupili i poslali kući.

Te je godine mali Haris stekao prve prijatelje i neprijatelje, naučio se mnogim vještinama i postao glavna faca među prvašićima... i naravno, za oproštaj je Dušanu ubacio vrećicu sa govnom, koje je posrao Čupko, u putnu torbu, za dugo sjećanje na njega. Cijelim pute, kući, Dušanu nitko nije htio prilaziti jer je smrdio do te mjere da su se stakla u kupeu maglila.
Bila je to godina koju će Haris pamtiti cijeli život.


KRAJ


Autor:Rakija je zakon

Be cool and smoke ti well!!!

Post je objavljen 05.03.2007. u 21:45 sati.