U meni i izvan mene
sve postade jasno
ništa se više ne poklapa
ne želim izaći iz svog oklopa
želim samo zaroniti u modrinu
i ostati tamo
možda zauvijek
otići u najuzvišenijem trenutku
približila sam se tvom uhu
u namjeri da ti kažem
odlazim
a što sam izgovorila tebi
tebi koji si povijest
strasnih godina
učinit će ti se čudnim
što nijednom nisam
spomenula tragične događaje
ja se i dalje bavim
centimetarskim pomacima
u duši
onaj mali pokojnik u meni
narastao je u golemog mrtvaca
ugašena pogleda
govorim vlastite riječi
koje izlaze iz tuđih usta
otkad si otišao
ne čitam više novine
tako raste moj osjećaj samoće
postavljam sebi pitanja
ti si u mojim djelima lik
koji se stalno ponavlja
i to mi pričinjava zadovoljstvo
jer svaku večer
kad zaklopim oči
zadovoljna sam što ću ponovno susresti
moj glavni lik
ustajem širim ruke
kao da bih htjela unijeti više prostora
između tebe i sebe
lažem između mene i sjećanja
činim li dobar izbor u pravom trenutku
odredila sam vlastito postojanje
ali i postojanje tebe
balzamirana sam u ženu
koja ima neobjašnjivu strast
za razaranjem
naučit ću te voljeti
jer kad me više ne bude
to ćeš moći ponoviti
a i spomenuti me
Post je objavljen 18.03.2007. u 07:07 sati.