Nekak mi je sinoć ovaj stih u naslovu zapeo za uho..... Luka Nižetić- "Pusti me u san".... Za mene je taj stih živa istina.... Napravila sam neke stvari kojima se ne ponosim, ali sam konačno to uspjela pustiti.... Zaboraviti.... Prva ljubav se teško zaboravlja.... Nekako uvijek ostaje sa nama.... Skrivena i pomalo zaboravljena, ali je tu..... Tek sam nedavno shvatila da neće nestati..... Ja to ni ne želim, ali znam da moram nastaviti.... Previše sam vremena izgubila na nekoga tko to nije zaslužio.... I sad ponovno volim.... Nekoga tko to ne zna, ali ipak....
Mrzim to što mi je stalo do drugih ljudi.... Pa makar da ih vidim prvi put u životu, ali ne volim vidjeti druge kako pate.... A kamoli kad je to netko koga poznam.... Nažalost danas je patnja svuda oko nas.... Ne možemo spriječiti da netko bude povrijeđen..... Svaki dan živimo svoje monotone živote ni ne shvaćajući koliko nam je zapravo dobro.... Žalim što neke ljude nisam bolje upoznala.... Možda sam mogla nešto promijeniti.... Možda sam mogla spriječiti sve ono što se dogodilo....
Oni koji me poznaju znaju da nisam depresivna.... Jednostavno, ovaj blog mi je prilika da pokažem kakva sam jer me mnogi krivo shvaćaju.... Zaključuju po onome što čuju od drugih.... Navikla sam da mi govore kako sam razmažena, umišljena, hladna..... Ne želim mijenjati nečije mišljenje na silu.... Samo sam već umorna od toga svega..... Mrzim kada mi netko tko se nije ni potrudio upoznati me dođe nakon nekakvog prosvijetljenja i kaže mi kako ja nisam baš takva kakva je čuo/ čula da jesam.... Hvala, ali ljudi koji to ne vide otprve, već slušaju druge mi ni ne trebaju u životu..... Dosta mi je toga da me nitko ne shvaća ozbiljno.... Stvarno ne znam da li tražim puno, ali samo želim da drugi ne donose zaključke o meni prerano....
Za kraj jedan citat.....
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne. Vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostaje samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
S. King
Post je objavljen 02.03.2007. u 10:21 sati.