Marketing
Calkum Pakum zvana Snorky i Snoopy asana
Snorkyjevci
Ja jednostavno ne mogu odoljeti, a da s vama ne podijelim radost i bedastoću!
Utorak, yoga, cakum pakum i ja.
Prvo, ja sam okorjeli alergičar i jednostavno mi proljeće ne ide na ruku. Dok svi zanosno šnjofaju cvjetiće na voćkama i bistrim očima gledaju svijet, ja se gušim, šmrčem, plačem i očajnički postajem zaljubljena u iglu na hitnoj i u tekuću verziju dimidrila… uuuuuuu….
Eh, iz tog razloga, a i iz razloga dubokog disanja koje zahtjeva yoga, ja sam sada primorana nositi masku na licu jerbo bi se tamo malčice predozirala s peludi i onda bi to bila zabava za cijelu grupu. Ne želim na taj način zabavljati ekipu. Ekipa nas ionak ne voli. Ne vole nas zato jer se cakum pakum i ja non-stop nekaj kliberimo.
No, jučer je bila seansa za pamćenje. Inače sam hedonista i jako volim da mi je fino i toplo. Iz tog razloga ja sam navukla svoju prugastu kapuljaču na glavu, namjestila masku na nos i usta i uživala. U jednom trenutku okrenula sam se prema cakum, ona je savila svoje noge, obgrlila koljena rukama, stavila glavu na njih i tresla se. Znala sam ja da umire od smijeha. Naravno, počela sam se smijati i ja. Grobna tišina, ja čekam da mi od pritiska svi vitalni organi izlete van kroz nos i osjećaj mržnje ostale publike u zraku. Ajde, nekako se oporavismo jer sam ja glavu okrenula na drugu stranu i radila vježbu samo na toj strani. Zato me danas boli desna strana vrata.
Druga scena se odigrala za vrijeme Snoopy asane. Snoopy asana izgleda kao kada Snoopy leži na krovu svoje pasje kućice. Znate ono, nos prema nebu i dupe gore, a ruke (šape) onak debilno spuštene uz tijelo. E da! Moja draga cakum inače jako lijepo izgleda u toj pozi jer ima prćastu rit i sva je nekak simpa. Još ima dar za napraviti bezazlenu debilkos facu. Ovoga puta ona je odbila glumiti Snoopya i cerekala se meni, mojoj kapuljači, masci i mojoj riti, kladim se. Čak me pokušala dekoncentrirati škakljanjem. Da stvar bude bolja neka teta ispred nas dolazi s full opremom (ko da kreće u osvajanje Mount Everesta), nekakva spužvasta prostirka koja na sebi prikazuje slike divljači, bar se meni tak čini. Nešto tipa onog plakata u mesnicama kad imate prikazane kategorije mesa različitih životinja, e tak nešto. I prilikom rada s nogicama…bate, šuška li ga šuška! A čim ona više šuška, cakum je sve manje normalna i sabrana… Izbacit će nas!
I najbolji doživljaj večeri je: tanananaaaaaaaaaa!!!!!
Lagano se opuštamo, slušamo tibetansku meditaciju i mislima se i dušom odvajamo od cijelog današnjeg (jučerašnjeg) dana (ne baš, ali ajd!). U jednom trenutku ja začujem s moje desne strane zvuk, nešto nalik na: hhrrrrrrrr… Cakum je zaspala i počela hrkati!
Mislim… stvarno!
Cakum… još i priznaš!!! Gora si od one ženske koja doslovno žnjopa svakih pet minuta novi Neo Angin uz prekrasne zvuke plastične ambalaže u grobnoj tišini dvorane dječjeg vrtića koju probija samo zvuk cvrčaka…. Jesi ih konačno čula? Gradsko dijete….
Carice….
Post je objavljen 28.02.2007. u 09:53 sati.