Hallo!
Toliko sam se radovala ovom blogu, molila mog buntovnika da mi pomogne,a sad ne znam otkud početi.Moj buntovnik gleda Music charts na OTV-u i, naravno, na živce mu ide stara koja pet puta pita istu stvar. Ma, i meni ide na živce ovo šta trenutno sluša. Nije da ne volim Metal, ali... ovo zvuči kao demo nekog benda "iz rupe". Tako su bar dečki "u moje doba" zvali mjesta gdje su "vježbali" (čitaj:napijali se).Još ćemo se puno puta vraćati na "moje doba". To su, naravno, 80-te. Tad su mi se dogodile najvažnije stvari u životu: prva ljubav, zadnja ljubav i sve one između, prvi i zadnji izlasci, suze i smijeh i sve ono što sad "tuče" mog buntovnika. A on
, sa svojih 17, misli da ja ništa ne znam i da ga ne razumijem.
Ponekad mi dođe da se smijem, ponekad to zaista i činim,a ustvari, najrađe bi mu nekako "ulila" pamet u glavu.I onda mu govorim ono što je moja mama govorila meni - "tući ćeš se ti sama, neću te ja!" O, kako je bila u pravu! O, da me bar klopila koji put! Ma, naravno, to ništa ne bi pomoglo, jer sam i ja bila ko moj buntovnik. Zato ne dozvoljavam ni tati primjenu sile jer... tući će se on sam!
Ako netko zna čarobnu formulu kako bezbolno proći ove godine (njegove) neka mi javi!
Post je objavljen 26.02.2007. u 22:05 sati.