Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sumohrvat

Marketing

riječki karneval 2 dio

jučer sam imao utakmicu i prilikom jednog skoka sam aterirao svom snagom na krmu tako da mi je osim ekspresne depilacije i batak poprilično oguljen pa malo otežano spavam,a i sjedim na pola dupeta kao da imam gigantske hemeroide.
Image Hosted by ImageShack.us
ujutro su se neki gosti probudili sa grčevima u stomaku i sa probavnim smetnjama.možda im nije odgovarala mediteranska klima,možda samo stres od dugog puta,a možda je ipak djelovao i prašak moje bake kojim sam im začinio večeru.da ispadnem dobar domaćin sam prilikom nabavke namirnica za doručak navratio i do obližnje cvjećarnice.
dobar dan!mogu li dobiti jednu ružu?
koje boje?
pa iskreno nisam baš razmišljao.hm,hm....a možete li mi vi reći koja boja šta znači?!
onda se ova aždaja propela na zadnje noge i počela sukljati vatru:pa šta kupuješ ružu kad ne znaš čemu služi?????evo uzmi crvenu za valentinovo!!!
ali nije mi za valentinovo,rekao sam gotovo posramljeno kao kad nemam blage veze odgovor na ispitu.
nego za šta ti je?za rodjendan?
ne!
za mamu?
ne!
curu?sestru?baku?položeni ispit?posjet bolnici?....
ne!ne!noup!nikako!
pa za šta ti je onda,krv ti....?
pa za proljev!
u večernjim smo satima krenuli do rivera na karaoke.i mi smo svog konja za trku imali tako da smo najozbiljnije konkurirali za jednu od nagrada u oštroj konkurenciji već nadaleko poznatih karate blizanaca i već dobrano pijanih pojedinaca kojima je veliki uspjeh predstavljalo i uspuzati se na pozornicu.

ja se nisam prijavljivao jer sam ponosni vlasnik glasa idealnog za tjeranje gavranova sa žitnih polja i ne pjevam niti pod tušem jer postoji pojazan od samoubojstva pločica bacanjem sa zida na pod.a vrlo vjerovatno bi i ja osvanuo na internetu!zato sam se posvetio onome što mi provjereno ide bolje:ispijanju alkohola!već poprilično pijan sam dočekao proglašenje pobjednika.
1. mjesto su osvojile dvije sestre(ili sam ja vidio duplo) zanimljivih glasovnih mogućnosti i bujnog poprsja kojim slobodno mogu konkurirati za maskotu bilo koje mljekare
2. mjesto i srebrna medalja za hor poprilično pijanih studenata od kojih je barem polovina samo otvarala usta poput tek izvučene ribe na palubu kočarice
3.mjesto i osvojena boca pelinkovca za mojeg osobnog favorita,predivnog glasa i još boljeg stasa
u laganom slalomu zapinjući za sve više od patuljastog ribizla krećem prema autobusnom kolodvoru dočekati magdalenu.grlim je i alkoholnim zadahom joj skidam make up i čupam obrve.odlazim kući na zasluženi spavanac i budim se nakon samo nekoliko sati sna sa glavom otečenom do dimenzija osrednjeg planetoida i mamurlukom veličine hrvatskog inozemnog duga.
petak navečer je bio rezerviran za parti dobrodošlice svim studentima pristiglim izvan rijeke.zbog slow motion oblačenja ženskog dijela mojih gostiju na zabavu stižemo u trenucima kada već prvi primjerci napuštaju tulum.provjerenim receptom tamanim red pive i red juice tequile(a potkrao se odnekuda i red pelinkovca)tako da ubrzanim tempom sustižem ostatak ekipe i ubrzo se hihotajućim glasom hijene izopćene iz čopora upuštam u prve plesne pokušaje mlatarajući guzicom bez ikakvog ritma,a što je u mojem slučaju sasvim siguran znak pijanstva.pod postaje sve skliskiji zbog isproljevanog alkohola pa dolazi i do prvih klizećih startova sa dočekom na ledja.od mladena dobivam na poklon šal od borca iz čačka ispisan ćirilicom i stavljam ga oko vrata sa iskrenim željama svih prisutnih da ga se sjetim skinuti prije sutrašnjeg derbija izmedju rijeke i dinama.
spavam na ulici nasred stepenica koje vode od crvenog križa u smjeru jedne od plaža na pećinama.promrzao ko mlado od aljaškog malamuta u hladnoj sibirskoj noći povraćam i obećajem sam sebi da nikada više neću taknuti piće.zadnji puta sam obećao isto kada me tata našao kako spavam sa glavom u školjci pa me zamolio da se pomaknem jer on žuri na posao.
grabe me nečije ruke i tegle poput ranjenog partizana natrag u dom.parkiraju me pored nekog ženskog bića sa kojim se natječem u brzinskom punjenju kante rigotinom.gubim moć govora,kapci su mi na pola otvoreni i jedino čega se sjećam je par bijelih tenisica nekog dobročinitelja koji mi je cijelu večer držao glavu iznad kante.

Post je objavljen 26.02.2007. u 14:43 sati.