(1987.)
bila je sjaj i odsjaj
same sebe u trenu
kada je došao kraj
za još jednu ženu
gledala je vir sred brzaka
i sjetila se proteklih vremena
kada je i ona bila jaka
i prelijepa mlada žena
dok je bacala krpe sa tijela
korak po korak do vode
nebo pruži ruku i haljina bijela
u nebesko carstvo ko oblak ode
krene u vodu; korak, dva
a onda je snaga povuče
i dok bila je između sreće i očaja
rijeka joj šapnu: moja su luče
sada si ovdje, bez bola i plača...
šapuće rijeka tiho i sneno
...mnoge si varala al ja sam jača
ja sam ti kazna i utjeha ženo
prošle su vode; mirne, daleke
tražeći ženi obećani raj
rastopi se ona u vrtlogu rijeke
i postade samo jedan njen sjaj
Post je objavljen 26.02.2007. u 11:43 sati.