Svaki dan na putu na posao prolazim kroz ratnu zonu. Odmah iza Krešimirovog trga i Branimirovog placa kad uđem u Bauerovu meni se noge odsijeku. Kuplung u autu mi je u lošem stanju i siguran sam sam da je od toga.
S lijeve strane je zgrada PMF-a, siva sa svijetlo crnom patinom od smoga, zgrada u kojoj je bio dekanat. Tu je ordinirala strašna gospođa K. koja je uvijek nepogrešivo znala da smo svi mi ispred staklenog paravana nešto krivi. Kako ovo ipak nije priča o gospođi K., reći ću samo da smo svi mi, ondašnji studenti PMF-a zarana očeličili.
Tema ove priče je zgrada nasuprot. Što zgrada, blok! Tamo se nekad kočoperila JNA a danas, jednako autoritativno, tamo živi MORH. Stoluje tamo MORH s praznim rezerviranim parking mjestima koja čekaju luksuzne automobile naših oficira. No to još odaje neke znakove života. S južne i istočne strane nema života ni u tragovima. Tamo je promet zabranjen, a bogme i fotografiranje. Fotografiranje! A sve to budno motre i čuvaju vojnici naoružani dugim cijevima.
Meni to baš ne ide u glavu i malo me oneraspoložuje. Pa zar g. Zagorec već nije odnio sve dijamante?
Što sad ti vojnici s tim puškama čuvaju? Od koga nas štite?
U stvari je to vrlo tužno. U centru grada naoružani vojnici čuvaju državnu administraciju kojoj valjda imponiraju te dugačke cijevi. U centru grada mi sami sebi i našim gostima radimo igrokaz kojem je jedina svrha da dade važnost našem činovništvu.
Nema izgovora! Ako MORH misli da tamo u toj zgradurini ima nešto što se oružjem mora štititi, tome je onda mjesto u nekoj vojarni na prikladno odabranom diskretnom mjestu. Nemojte se bez veze praviti važni s tim vašim naoružanim stražama!
Sve je to još tužnije kad se sjetimo da je upravo pred tom istom zgradom Vlado Gotovac održao svoj i naš najvažniji govor. Pa ne može biti da na tom mjestu od govora nema ni traga ni glasa. Nema šetača, biciklista, nema djece, nema ničega od onog što je Vlado Gotovac pokušavao dotumačiti generalima - samo željezne barikade koje priječe prolaz civilnim vozlilma i naoružani vojnici.
Kad uđete u Bauerovu s te, zapadne strane kompleksa vidite i ulaz u vojni hotel "Kalnik". Tamo negdje unutra se nalazi i prostor u kojem se ponekad organiziraju likovne izložbe. Često na putu na posao vidim transparent na kojem nas pozivaju vidjeti kakvu izložbu. Ulaz je vjerojatno besplatan i sasvim pouzdano siguran: čuva ga vojnik sa strojnicom.
Post je objavljen 25.02.2007. u 02:07 sati.