Prijateljicu?! – probudila me Michaelina dernjava. Okrenuo sam se prema njoj i spremno je dočekao u zagrljaj. Nagnula je glavu na moje rame i tiho ponovila: „prijateljicu'“ Okrenuli smo se jedno prema drugome, pogledi su nam se sreli... Nakon desetak sekundi odgurnuo sam ju od sebe, nagnuo se na zid i zatvorio oči. Bijela krv anđela počela se mješati s crvenom demonskom, ledeni karakter anđela počeo je popuštati nad vatrenim demonskim. Uspio sam se oduprijeti prvom iskušenju, ali koliko još, koliko ću još iskušenja preživiti dok ne popustim. Nisam mogao protiv jednostavnog zakona fizike: vatra otapa led
Evo mene nakon dugo dugo vremena. Nije da nisam imao inspiraciju za pisanje, nego jednostavno nisam imao vremena, zaokupljenost školom, počeli su mi nogometni treninzi... itd.
Ali kako bi rekli: "forget about the past for that it has gone, don't look into the future for it is yet to come, live in the present and make it so beautiful that it will be worth remembering"
pa da vidimo šta ima u mojoj sadašnjosti - prvo, bolestan sam, temperatura 39, doma sam po cjele dane, dosađujem se i tako... a najgore mi je što ne mogu na treninge, na utakmice... ah ma bit će bolje
ajd ljudi uživajte mi, budite ljepi, zdravi, pametni... pozz!
Post je objavljen 24.02.2007. u 20:45 sati.