U gustom šipražju pored male bare, živjela je jedna žablja obitelj.
- Nebo postoji zbog žaba, i zemlja postoji zbog žaba, da bismo imali gdje živjeti.
- Jupi! Jupi, jupi!
- Voda postoji zbog žaba, i zrak postoji zbog žaba.
- Jupi! Jupi, jupi!
- njam - na to će zmija i pojede jednu žabu.
- Strašno, jadnik. - Pojela zmija jednu žabicu.
žabe nastavile filozofirati o svojoj superiornosti:
- Onda jesu li zmije tu radi žaba?
- Naravno i zmije su tu radi nas!
- Kada nebi bilo zmija da nas jedu, tada bi bilo previše žaba i onda nebi bilo mjesta za sve nas.
- Ima smisla.
Post je objavljen 22.02.2007. u 02:52 sati.