Chien-yuan i njegov majstor Tao-wu došli su izraziti svoju sućut obitelji jednog pokojnika.
- Je li on živ ili mrtav?
- Ne može se reći ni da je živ, ni da je mrtav.
- Zašto se ne može reći?
- Ako se ne može reći, ne može se reći.
- Bolje ti je da mi kažeš ili ću te...
- Ako me želiš udariti, udari. Svejedno ti neću reći.
- Kakav si ti učitelj? Znaš, a nećeš reći svome učeniku! Ako mi nećeš reći, onda zaboravi.
Nakon nekog vremena Tao-wu ode s ovoga svijeta Chien-yuan dodje do drugog učitelja, Shin-shua-nga, i postavi mu isto pitanje ali ovaj put u vezi svog učitelja Tao-wu-a:
- Ne može se reći ni da je živ, ni da je mrtav.
- Čuvši to, Shien-yuang iznenada doživi prosvetljenje.
- Drugoga dana, zatečen je kako nosi motiku i ide gore-dolje po dvorani hrama.
- Što tražiš?
- Tražim relikvije svoga majstora.
- Izlivene rijeke sežu nadaleko i naširoko: uspjenjeni valovi preplavljuju nebesa. Kakve bi se relikvije tu mogle naći?
- Činim najbolje što mogu. - Ode s motikom.
Post je objavljen 22.02.2007. u 02:38 sati.