Most sam prešao da bi u Novi došao. Gledam nešto sve se okrećem, u potrazi za minulim vremenom. Koga da tražim, što da gledam, gdje da pogledam. Ima li neko da mu se javim i kome da se prijavim. Za srcu dušu da otpustim i ništa više ne propustim. Tražim, sve nešto gledam, pa da imam u išta da se zagledam. Nema, ostalo je malo toga pa i malo koga. Sve se nešto osjenilo, a na licu zarumenilo. To od straha, bijesa, tuge i zbog toga što nestadoše i one svijetle duge. Pa da kažem kome sad ili da pišem sam svoj rad.
Nema više no rahmetli grada, to je što ostalo je sada. Pa neka umre prije nego što ću njega i nju dat, pa neka i ja budem što sam ostao sad. Branit ću se od spomena milih i vjetrova nježnih pa neka usnim ono što još volim.
Post je objavljen 23.02.2007. u 06:28 sati.