objavljeno NA XPORTALU, 7.2.2007 22:39:48
Sve je večeras bilo sjajno, veličanstveno i besprijekorno! Sve, osim Igora Štimca i njegovih, kretenskih rečeničnih konstrukcija i «figurativnih» upadica kao što je primjerice termin «rekuperacija lopte». Tim riječima obratio mi se prijatelj nakon odlične večerašnje prijateljske utakmice na riječkoj Kantridi između nogometnih reprezentacija Hrvatske i Norveške.
Neovisno o Štimcu koji mi se učinio dobrom forom za uvod u tekst, večeras sam se sjajno osjećao ispred televizora, uz obilje piva, čipsa, ali bogme i veliku porciju čevapa u lepinji na dostavu iz «Martina», pečenjare u vlasništvu obitelji bivše hrvatske misice Maje Cvjetković.
Slaven Bilić je napravio sjajan posao. Stvorio je impresivnu ekipu i pravu klapu. Svi su kao jedan, baš se vidi da su ekipa s jakim zajedničkim duhom i ne pamtim kad je hrvatska reprezentacija igrala tako lagano, hrabro i nadasve lijepo. Tolika koncentracija individualaca sa vlastitim genijalnim blitzkrieg rješenjima, a opet igraju zajedno, organizirano i povezano. Ma mora te drmati ultra ponos, moraju ti izazvati emocije i natjerati srce da lupa jače, da u jajima osjećaš naboj dok se gušiš u orgazmičkim napadajima adrenalina.
U jebote, kako se vidi da sam još pod dojmom netom završene utakmice, ali priznajem, kriv sam. Uživao sam, sretan sam i napaljen samo tako. I ponosan sam na taj sportski, vrhunski nacionalni proizvod, u vremenu kad je kvaliteta deficitarna, a nacijom suvereno vladaju korupcija, socijalna tuga i moralni jad.
U ovo krizno doba, u svijetu gdje nitko nikoga ne jebe ni dva posto, a povampireni navijači ubijaju policajce, lijepo je bilo vidjeti riječke navijače koji drže veliki transparent podrške bolesnom Ivanu Klasniću i makar kurtoazno mu nude i srce ako treba.
Ima nade, ima nade za nas…
Post je objavljen 19.02.2007. u 15:57 sati.