Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dagoberhr

Marketing

dagoberove kronike

Rijeka, utorak 13.02.2007 15:37

Sjedim u Erste clubu uživajući u drugoj kavi toga dana poslije kratkog ali napornog sastanka. U ruci mobitel koji se nervozno vrti i u razmišljanje uđe odjednom Njeno lice, sjesti za komp i poslati poruku ili ne. Odlažem mobitel uzimam kavu te gledam kroz prozor ljude koji prolaze sa svojim mislima nekuda u žurbi jer ih negdje očekuju.

Neću je zvati, da to želi već bi to davno pokazala a neću ni zbog toga što mojoj najdražoj nije došla na rođendan. Neka živi u suncem okupanom mraku koji si je odabrala ne shvaćajući da je u nečemu takvome već bila.

Uzimam mobitel i zovem Sanelu.

- Ej, pa nemogu vjerovati da me ti zoveš! Odgovor i prijekor 24-godišnje djevojke zelenih očiju a još lijepše fizionomije. Završena FFK-aovka van svih rokova, tri godine za jednu, fantastičan um. Znam je još kao dijete, pa kao klinku a onda je odjednom odrasla i dok smo jednom bili na Čiću osjetio sam njen zagrljaj i strastven poljubac, njenu mirisnu i nježnu kožu.

Život piše čudne priče no ipak predamnom je drago lice sa ta dva prekrasna zelena oka te iznenadan snažan poljubac te upit: - Kako si? Nisam te ni vidjela ni čula već dugo vrijeme, uslijedila je njena opravdana kritika.

- Oporavljam se još od tvog poljupca ali inače dobro. Nije bilo namjerno no posao i neke nezgodancije u životu su mi oduzele vrijeme. Ipak možda je i razlog da si u sretnoj vezi koju ne bi valjalo kvariti.

- Kako si ti Sanela te što je novoga? pitam je mada većinu odgovora znam napamet. Razgovor leti, rečenice lete, njeni čarobni osmjesi stalno na licu dok opisuje mjesta i događaje. Dodiri njenih ruku, pokoja pusa a u očima prijekor i riječ: – Zar nevidiš koliko mi značiš i da bi sve ovo mogla ostaviti?

Nažalost vrijeme leti u njenom društvu a meni je bilo vrijeme za poći prema Zagrebu, nisam želio slomiti njeno i svoje srce. Ima dobar život u lijepom i mirnom gradu a samnom nikad nije sigurna mada moje srce govori sasvim suprotno. Ipak razum je taj koji ima glavnu kontrolu nad mojim životom – ljubim je i odlazim prema autu.

Suza?

Moguće jer nisam od kamena. Sad opet preispitivanje kolika sam budala? Vjerojatno golema, no nije mi suđeno voljeti.

Post je objavljen 17.02.2007. u 09:47 sati.