Redovnik Po-yun Shou-tuan bio je vrlo marljiv. Ali nije imao smisla za šalu. Jednom ga Yang-sh'i njegov učitelj upita:
- Tko je bio tvoj prethodni učitelj?
- Redovnik Ch'a-ling yu.
- Čuo sam da se on prosvjetlio kad se poskliznuo na mostu i upao u rijeku. Čak je napisao pjesmu o tome.
- Da točno, i ja se još uvijek toga sjećam.
- Imam biser, svijetao i blistav. Dugo je bio prekriven prašinom i prljavštinom sada, prašina je iščezla i rodio se spoj koji rasvjetljuje rijeke i brda! Ha, ha, ha!
Shou-tuan nije mogao razumijeti što je njegovu učitelju bilo tako smiješno i cijelu noć nije mogao oka sklopiti zbog toga. Rano ujutro:
- Čemu ste se onako silno smijali jučer?
- Jesili vidio onog smiješnog klauna koji je prošao jučer ovuda?
- Da.
- U jednoj si stvari očito lošiji od klauna.
- U kojoj učitelju?
- Klaun voli kad se ljudi smiju, a ti se bojiš kad se ljudi smiju.
- Na to se Shou-tuan prosvijetli.
Zen transcendira racionalno u iracionalno. Dok tražite Tao, pazite da ne budete suviše kruti i da ne uzimate prirodne ljudske reakcije suviše ozbiljno ili suviše duboko.
Post je objavljen 17.02.2007. u 02:50 sati.