...sunce je...prestale su padati kiše...i u mom životu pojavile su se zrake topline...nježno me miluju po obrazu....izvlače mi osmijeh na lice...iskreni osmijeh...koji već dugo nije bio viđen...više se ne smijem lažno...ponovno osjećam da sam živa...udišem zrak...slobodno...u oči mi se vratio sjaj...svi su mi govorili da ću ga jednom uspjeti preboljeti...nisam vjerovala...ali sad znam da mogu...ne razmišljam više o tebi...nisi zaslužio...nekad u životu samo treba prihvatiti istinu...željela sam da potraje nešto što je već odavno bilo gotovo...toliko prolivenih suza...neprospavanih noći...ali prošla sam kroz jedno veliko iskustvo u životu...to me je ojačalo...nisam više kao prije..znam da postoje i loše stvari u životu...nije sve tako lijepo...ali uvijek postoji nada...ona zadnja umire...kao što sam već napisala u komentarima upoznala sam u subotu jednog dečka...stvarno je dobar...čujemo se,izlazimo...ali idem polako...pa kako bude
...želim se zahvaliti svima koju su bili uz mene cijelo vrijeme...vaša podrška mi puno znači...ja sam tu za svih vas...što god vam treba...velika pusa
Post je objavljen 16.02.2007. u 09:22 sati.