Ovih dana se otprilike navršava godinu dana otkako je Ana ušla u moj život.
Sve je manja i manja, danas sa zadovoljstvom gledam kako nestaje.
Jučer sam konačno skupila hrabrost i stala na vagu.
Pokazala je broj 54.9.
Još malo pa sam ona stara Satine.
Još samo tri kilograma.
Puna sam samopouzdanja i sreće.
Ide sporije no što bih željela, ali epuor si muove.
I položila sam još jedan ispit.
Preda mnom je bezbrižni ostatak veljače.
Odlazak u Rijeku ovaj vikend s Malenim i prijateljicama.
Potom i Samobor u utorak ako ćemo naći vremena.
I jedno predivno Valentinovo iza mene.
Poznajemo se tek tri mjeseca, ali Maleni mi znači nevjerojatno puno.
Prvi put mogu onako iskreno reći nekome "Volim te", a da to zaista i mislim.
Bio mi je nevjerojatna podrška i pomogao mi da skupim snage za borbu s ovim užasnim demonom koji me opsjeo.
Vjerovao je u mene. Brinuo.
Hvala ti za sve. Znam da nećeš ovo pročitati ali ipak.
Uljepšao si mi život, ljubavi. Izvukao me iz pakla.
Je t'aime.
Post je objavljen 16.02.2007. u 01:42 sati.