Marketing
Time to say goodbye...
Bilo bi vrijeme da napišem neki pošten post umjesto uobičajenog kenjkanja depresivno-ljubavnih balada... Danas sam neobično inspirirana dvjema pjesmama...mislim glupo jer pjesme su ono...ok, ali ipak... Dakle jedna je od Bon Jovia-Have a Nice Day (ajme pederasto, znam.:)) , a drugu u duetu pjevaju Boccelli i S. Brightman-Time to say goodbye... Ova od Jovia mi ima dobar refren...ful kad kaže kao: napravit ću što ne želim i živjet ću svoj život, sjati ću poput dijamanta...nekako baš fora...baš te onako nekako ohrabri..ma šta ja znam.. A ova druga pjesma je potpuno drugačija ali je prekrasna...puna osjećaja i ljubavi...ali ful..ne znam kako mi je palo napamet da si te dvije pjesme stavim na mp3 ali kvragu...koji smijeh..haha...Bon Jovi... Uglavnom kod mene niš novo previše, Valentinovo prošlo, sve je opet normalno..u svom glupom razredu ne slušam više stalno naricaljke o tome kako 'one' nemaju nikog...blabla...inače imam ful interesantan razred...nikad ne pričam s njima (curama pogotovo) jer su im konverzacije toliko interesantne da se pretežito sastoje od tračeva, modnih markica i čega još sve ne, a meni se baš o tome i ne da slušati...ja stavim svoj ljubeljni mp3 na uši i pravim se glupa..šećem okolo... Ah danas se u školi jedna kuja zakačila samnom...koji smijeh...a Klešica još navija da ju razbijem...frend počeo raditi ulaznice za fajt samo šta si je umislio da će biti u blatu ili tako neš...uglavnom likica je ful glupa i neš sam joj se valjda zamjerila i gurne ona mene na hodniku...a ne podnosim ju odkad sam vidjela tu njezinu ružnu facu...samo šta se nismo pod satom pomlatile, pardon...samo šta ona nije dobila šamarčinu...poslije mi se neš prijetila i ona meni kao da zašto sam se zacrvenila a ja njoj odbrusim da se ona ni ne bi mogla zacrveniti koliko pudera ima na toj ružnoj faci...samo se okrenula i otišla bjesno...haha..a ja se derem za njom kao pizdo glupa, barbiko, plavušo idiotska...haha..kad se ona vratila do mene...tutne kišobran frendici u ruke i gurne me..haha...a ja se samo smijem i pitam ju šta će ona meni...ma glupa idiotkinja... Poslije sam bila u Palahu i frendica mi imala maturalnu prošli tjedan pa su pokupili pizze i donesli tortu u Palah i pive i mi jeli pizze nasred palaha i tortu...koji smijeh..:)...i Depolo mi pojeo zadnji komad pizze..onako samozadovoljno i pohlepno uhvati zadnji komad pizze i pogleda okolo kao oće netko...a svi ga gledaju ko da će ga ubit...a on to strpa u onaj svoj trbušičić...haha.... Ma nema veze...samo nek nam se on hrani..:)
A nisam baš osobito inspirirana al obećajem da ću napisati dubokoumni post čim uhvatim neš vremena...I za kraj, s obzirom da ja bez toga ne mogu..hehe..:)...pjesma..posvećena...hmm..jednom dečku duuuge crne kose i zeleno-smeđih očiju, ljubitelj Megadetha kao i ja..:)
Došao si
noću,
kada je crno more
zrake ljubavi
odbijalo u tvoje oči,
i kada je mjesec visoko sjao...
uzdišući...
Poželjela sam te
poljubiti
no nisam smjela
priči tvom osmijehu,
jer ti pristupiš meni,
poljubivši mi ruku,
mirno,
nježno.
Ne smijem ti dopustiti
da poklonim ti svoje srce
iako oboje znamo
kako stvoreni
smo da skupa
provedemo
vječnost.
I ja želim samo tebe,
da naslonim se nježno
na tvoja ramena,
i da šapatom
kažeš mi
volim te, jedina.
Tada stajati ćemo
na litici,
iznad mora,
i tvoja kosa
vijoriti će se na vjetru,
ponosno,
što napokon
držiš me u zagrljaju.
Poljubiti ćeš me nježno
i nećeš pustiti moju ruku
da ohladi se od tvoje ljubavi,
jer one večeri,
kada kiša je padala po mome
i tvome licu,
ne zaboravih
toplinu
tog jednostavnog poljupca
i nespretnog zagrljaja...
Čekati ću te,
za punog mjeseca,
na mjestu
gdje samnom si
čekao
sudbinu,
čekati ću
da napokon priznaš
mi kako voliš me.
Post je objavljen 15.02.2007. u 22:41 sati.