Marketing
Ne, nisam se ulijenila.
Samo sam ovaj tjedan bila malko prezauzeta školom, vlastitom nespretnošću koja je uzrokovala bolnu već izblijedjelu modricu na lijevom stopalu i kavama.
Kada smo već kod kave…
Školski aparat je pokvaren, a ja sam to fino smetnula s uma jučer za vrijeme velikog odmora kada sam veselo odšljapkala do istoga i dala tri kune za toplu vodu i šećer.
Nema veze, krišom sam ih izlila u biljku prije li me itko vidio.
Što? Još sam i biljku napunila energijom.
Ne bih se čudila da četvrti kat do ponedjeljka postane neprohodan za nas smrtnike pošto će se pretvoriti u prašumu ili takvo što.
No da.
Ponosno izjavljujem da pišem nacionalni ispit iz engleskog!
Ajme, ne želim niti pomisliti što bi bilo da sam dobila nešto poput…
Svega osim njega.
Ili fizike.
O boj.
U školi je danas bilo toliko zanimljivo da me M uspješno nagovorila da skoknemo po nes već nakon prvog sata kako bismo nekako održale budnost.
Pijuckala sam ga za vrijeme hrvatskog dok su svi pokušavali napisati sastave sa strogo određenim brojem riječi na temu ulomka iz Planina koji će biti čitljivi barem u tolikoj mjeri da kod čovjeka ne izazivaju grčenje želuca i neizbježno hihotanje.
Meni nije uspjelo.
I sada znam da već trljate ručice i trepćete pohlepnim okancima kako biste saznali gdje sam bila i što sam radila za valentinovo.
Pa dobro, bila sam solo.
I provela se fantastično.
Stvarno, ovo mi je bilo najbolje valentinovo do sad.
U najboljoj maniri ekstra solo družine koja se ne predaje, otišle smo na koncert pun zaljubljenih golupčića.
Gibonni, dakako.
Koncert je trebao početi u osam.
Znate gdje smo mi bile u to vrijeme?
U učionici broj tristo tri, slušale grozomorno predavanje iz geografije, na kojem se profesor toliko uživio u pripovijedanje o sekundarnom sektoru djelatnosti, da ga je moja upadica ‘šumarstvo’ potaknula na petominutni monolog o razlikama između znanstvanog i istraživačkog šumarstva. Bacio se na objašnjavanje dok me ostatak razreda linčevao pogledima.
Oprostite, nisam namjerno.
Znate kako je to kada se sve nekako poklopi i stvari se vrate na mjesto?
Znate što dobijete tada?
Savršenu valentinovsku večer.
Koncert je počeo tri sekunde nakon što smo ušle u dvoranu.
Na Gibotovo: ‘Ovo mi je škola…’ mi smo entuzijastično preskakale ogradu pjevajući na sav glas.
Koncert je bio fantastičan, a ja stvarno nisam opsjednuti Gibonni-fan, tako da sam po tom pitanju objektivna.
Publika je pjevala, najveći lom je bio na ‘Cesaricu’ I ‘Zlatne Godine’, mislim da je i sam Gibonni ostao malo iznenađen takvom euforijom pa se stalno zahvljivao, a publika ga podržavala cikom, vikom, pjeskanjem i urlikanjem.
Mladen iz TBF-a mu se pridružio pri izvođenju 'Zavezanih očiju' uz ovacije publike.
Drugi gost bio je dobri stari Urban, zajedno su izveli 'Posoljeni zrak i razlivenu tintu' što je najbolja izvedba te pjesme ikada.
Zatim Bare i Nina na 'Anđeo u tebi', a Nina je, kao i Urban (Mjesto za mene), izvela i svoju pjesmu – 'Čarobno jutro' koju inače baš ne volim, ali se savršeno uklopila u atmosferu pa sam pjevala, o da.
Jedna cura je na jedrilici plovila publikom.
Krasan doživljaj, ali moram priznati da bih ja na njenom mjestu umrla od straha.
Jedan divan čovjek je svojoj dragoj poklonio velikog medu na pozornici.
Publika je već pred kraj namolila 'Zlatne Godine', počela ih je samostalno pjevati, pa Gibonniju nije bilo druge do li početi.
A moja I i ja smo pretpostavile da je Mirakul zadnja pjesma pa smo se drečale iz sveg glasa.
Nije bila. :P
Vratila sam se kući osjećajući se nekako ispunjeno.
Jer sretno nije prava riječ.
Sreća je bila miljama ispod mene.
* * *
Danas, kada smo se s kupljenim nesicama vrećele prema školi, vidjele smo dio spomenutih izvođača na kavi u Ferrariju.
I nismo skvičale, već smo ih samo dostojanstveno pogledale.
Tako sam ponosna.
*Koncert je bio dobar i zato što je pokraj mene stajao iberhot tip. :))
*Koncert je bio dobar i zato što je taj tip znao sve riječi pjesama.
*Koncert je bio dobar i zato što što su nam se ruke svako toliko slučajno sudarile.
*Koncert je bio loš zato što me nije pitao broj. :P
Soundtrack:
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
i duša mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak
a moje more razlivena tinta...
Fotka: ...
P.S. Novi omiljeni kafić od sad je Passage.
Zar ne zvuči kul?
Pa-saž.
*Ponukana
Piruetinim// postom, odlučih se i ja malko poigrati sa myheritageom.
Ispalo je da izgledam kao:
a) Norah Jones
b) Natalie Imbruglia
c) Charlize Theron
d) Madhuri Dixit
I sad mi vi recite-po čemu su one slične?? :PP
Apdejt:
(nemojte čitati ovo ako posjedujete neveliku količinu tolerancije na: 'Imam teoriju.')
OK?
Imam teoriju da francuski uči malen broj učenika, štoviše, iz našeg razreda samo pet.
Četvero ih je bolesno.
Pogodite tko nije?
No da.
A francuski sedmi sat.
I pogodite što Ona radi?
Čami sama na satu sa profesoricom gledajući filmiće o zaljubljenim francuzima koji se pokušavaju snaću u prometu.
Imam teoriju da trebam biti pažljivija kada stavljam leće.
Danas sam jednu stavila nekako naopako.
Cijeli dan sam škiljila.
Situacija se pogoršala na spomenutom satu.
Jedva sam se dovukla do PaSaža žmirkajući i pokrivajući desno oko kako bih barem nešto vidjela na ono upotrebljivo.
Dakako da sam se lupila u vrata koja se otvaraju – automatski.
Imam teoriju da se to samo meni može dogoditi.
I da je apsolutno glupo odmah iza vrata staviti stup koji je omotan satenom.
Ne ublažuje udarce, vjerujte mi.
Imam teoriju da kava od pola sata nije kava.
To je eksiranje nesice od vanilije.
Imam teoriju da nas petero ima pravo otići na trač partiju barem petkom.
I da nam se u tome neće pridružiti skvičavo ljubičastomajasto stvorenje koje priča jadne viceve.
Da mi M neće biti prisiljena upućivati molećive poglede.
I da se neću morati usiljeno smijuckati.
I da se nakon spomenute kave ne bi trebalo prežderati fornetima.
A inače ne jedem kada sam ljuta na cijeli svijet.
Jer nisam emotivka.
Stvarno.
I 99% ljudi koje znam tvrdi da me na prvi pogled smatralo zatvorenom i hladnom osobom.
Nitko ne sjeda pokraj mene u autobusu čak i ako je mjesto prazno.
Fnje.
Jer nisam emotivka.
Samo katkada puknem.
I sada nemam volje za ništa.
Osim za bolesnoopsesivno slušanje RHCP-a.
Pa neka bude, dame i gospodo.
Soundtrack:
He said I'm gonna buy a gun and start a war
If you can tell me something worth fighting for.
Post je objavljen 15.02.2007. u 22:11 sati.