Kao što sam obećala sebi i Sherry, objaviti ću kroz sljedećih tjedan dana neke od svojih pjesama,tek da osjetite kako to zvuče moje misli...
Oprosti mi to,
nisam tako htjela,
oprosti jer napravih
to baš zbog njega.
Zato ću se sad praviti
kao da nije, ali taj otrov
zbog njega pijem..
Ne želim shvatiti i nikada neću.
Bezizlazne kontradikcije.
Ništa nema smisla.
Praznina.
Trenutno ju ispunjavaš samo ti.
Prazninom.
Hladna.
Osjećam se
hladnom ovih dana.
Kao nikad prije.
Nikad prije tebe.
Dopuštam sebi
ono što sam rekla
da nikad neću.
Eh da, nikad.
Kršim obećanja,
idem protiv sebe.
Eto desilo se,
i ja priznati neću.
Nije zbog tebe!
Priznati neću!
Jedino ti kvariš moju sreću.
Odlazi,
zaboravi i ne smješkaj se više,
želim sad osluškivati kako
zemlja diše.
Ne želim ispuniti sanje,
ne želim ti poletjeti u zagrljaj.
Zapravo ne želim tebe,
ni tvoje poljupce.
Želim samo zagrljaje i poljupce.
Postoji on,
drugačiji od drugih,
kažu, bolji od tebe.
S njime želim.
Odletjeti od tebe.
Mijenjam razmišljanja o tebi
za razmišljanja o njemu,
o sreći.
I moram ti priznati nešto,
postoji i treći.
Neznam jeli bolji od drugog,
neznam jeli bolji od tebe,
ali o njemu pišem lijepe pjesme,
tek za promjenu..
U njima se pravim
da mu naivno darujem snove,
pišem lažne stihove,
za promjenu..
Koliko je iskren ovaj pjesmuljak, prosudite sami..
Post je objavljen 15.02.2007. u 18:21 sati.