objavljeno NA XPORTALU, 6.12.2006 22:52:47
Živim u nesumnjivo najbogatijem dijelu Hrvatske. U administrativnom, gospodarskom i političkom centru županije prebogate resursima. Nedavno smo zbrojili pare i radosno zaključili još jednu rekordnu turističku sezonu, svjesni da nam može samo biti bolje. U ovoj županiji izviru tri najveće dalmatinske rijeke i mogli bi se obogatiti samo na punjenju vode u plastičnu ambalažu koju možemo proizvoditi u nekoj od mnogobrojnih obližnjih gospodarskih zona… Zvuči sjajno, zar ne? Šteta što moram pokvariti tu idilično sliku. Jer u mojoj županiji nema punionica vode. Niti jedna. U mom gradu turizam jest procvao ljetos, ali radi nam samo jedan hotel. Ima dvije zvjezdice. Hm, zapravo, da ne duljim, i da budem iskren, ja zapravo živim u jednoj od najsiromašnijih županija u Hrvatskoj, a moj grad je u totalnoj komi. Već predugo. Socijalno, gospodarski i svakako. I kulturu su nam zatrli opančari koji nikako da se odmaknu od stoljeća sedmog.
Kako je to apsurdno. Kako se netko ironično poigrao s nama, majku im njihovu. Živim, dakle, u Šibeniku, gradu veličine taman za moj ukus, gradu u kojem se do rata živjelo prejebeno kvalitetno. Imali smo strašan standard, bili po primanjima na vrhu u krepanoj Jugi. I sve smo uspjeli sjebati, sve, pa čak i više od toga. Rat nam je zapravo, kad sve zbrojiš, prilično loše opravdanje. Koliko god nas je i on, objektivno sjebao. To što nam se događa zadnjih deset godina, situacija je za specijalističko promatranje. Naprosto ponekad ne mogu shvatiti kako smo se pretvorili u ovu sirotinju, i od kolijevke kulture transformirali se blitzkrieg u zlokobne puritance, zadrte do iznemoglosti, zatrli, subverzirali do temelja svaki urbani štih. To mi nikako nije jasno.
Evo, baš sada, aktualno i friško, Poglavarstvo planira objaviti natječaj i pozvati investitore na ulaganja u transformaciju dojučerašnjih vojarni u moderne turističke i komercijalne sadržaje, i obnovu tvrđava. To je prvi kreativni potez nakon rata. I bilo bi to sjajno, kasno palimo, ali svejedno sjajno po onoj «bolje ikad nego nikad» filozofiji, da projekt nije već u startu na klimavim nogama. Čini se da su genijalci iz stranke na vlasti, a kod nas praktički samo jedna stranka vlada životom i smrću, koja – zna se, skupusili cijelu priču diletantski do jaja. Osnovano sumnjam da ljudi na vlasti u ovom gradu i županiji ne bi znali odraditi svoj vladarski posao za koji su, usput rečeno, masno plaćeni, čak ni da nekakav Roman Abramovič donese gomilu love i pokloni im nepovratno za investicije. Pa ovi glavonje ne bi znali prebaciti pare s inozemnih računa, ne bi znali potrošiti šolde… Toliko su dezorijentirani, izgubljeni u vremenu i prostoru. Ali mom vremenu i prostoru! Moj zrak dišu, mojim ulicama koračaju, i što je najgore, kupuju sebi kruh i mortadelu od moga rada. Nikakvi su! Ništa oni ne kuže. Nisu sposobni čak ni krasti kako treba, kako to radi 99 posto njihovih kolega u drugim gradovima. Ovi nisu ni za što! Ne bi mogli voditi ni udrugu švelja u staračkom domu.
Nekidan svratio Kalmeta do nas. Klasika. Svakih desetak dana je tu. Jebiga, izbori su blizu, SDP im opasno diše, ne u vrat, nego u obraz, i treba se uvući puku siromašnome što dublje u guzicu. Furajući se na sv. Nikolu, donio je darove, 800 milijuna kuna namijenjenih za proračun županije za iduću godinu. Najveći proračun do sada. Prvo su mi digli tlak jer je presica održana u luksuznim stranačkim prostorijama, tu u mom susjedstvu, na Baldekinu, u onim istim prostorijama odakle su prije koju godinu izbacili na ulicu branitelje, koji su se skupljali tamo neko vrijeme. Gadno je to kad župan, gradonačelnica, njihovi pomoćnici, i lokalni stranački glavonje, govore o proračunu u prostorijama HDZ-a, umjesto dolje na rivi gdje stoluju Grad i Županija. Poruka je jasna: lova je kod NAS, i MI vam je dajemo, marvo od naroda. Taman sam došao sebi od tog klasičnog hadezeovskog bezobrazluka, kad me strefilo nešto daleko gore. Naime, nakon što su se svi izredali i izbiflali sve o proračunu, konkretnim projektima u kojima će se lova utopiti, odlučila i gradonačelnica prozboriti dvije pametne. Žena, ruku na srce, a što je najgore, zapravo uopće nije negativka, nema u sebi one zlobe koju hadezeovci imaju po defaultu, ali brate, zalutala je u politiku. Da ne duljim s nebitnim, ona je nakon dobrih pola sata presice izrecitirala tako patetičnu zahvalnicu drugu Kalmeti, do neba mu se zahvaljivala što je, pazi ovo, odvojio malo vremena za posjet našem gradu, jer zna ona koliko on ima posla, a ipak, ma zamisli, došao je nama… Jebote! Radim švenk po prostoriji i gledam kolege kako kolutaju očima, novinari ne mogu vjerovati, sere se svima od patetike i malograđanskog podilaženja. Pa koji je on faktor, kvragu? Što je on, neki bog? Ima da radi, da trči na svaki mig, da donosi lovu i može biti sretan što dobiva toliki prostor u svojoj 9. izbornoj jedinici, jebo vas. Zbog tih prepametnih Zadrana i Splićana, možemo biti sretni ako i dvojicu s ovog prostora utrpamo u parlament, a ova mu još podilazi kao neka uplašena seljančica seoskom učitelju. Koji proljev, majko mila, koji užas. U gradu poznatom po tome da ne jebe nikoga. Totalno su nas srozali, spustili nas na najniže grane. Ti smotani bezvezni političari kojima ne bi ovce dao da mi čuvaju. Pa, znate li vi, ljudi moji, da su oni još donedavno, tijekom devedesetih, kad bi išli u Zagreb žicati pare za projekte, nosili ministrima krtolić s malo bajama, suhih smokava i po litru rakije i maslinova ulja. Pa bi se pred vratima prestrašeni, jadni i nikakvi svađali, tko će pokucati i ući, tko ima muda za to. Kao djeca, seljačići koji nisu makli guzicu iz neke brdske selendre. Nikad nismo bili ovako sjebani, a u situaciji bez izlaza, bez ikakve alternative, o bože. Bez «m» od muda su, nesposobni i neugledni, neobrazovani i staromodni, a obavezno zadojeni onom najzadrtijom desničarskom retorikom kakvu ni u Gospiću više ne furaju, kakve se Anto Đapić odrekao još ranih devedesetih… To je taj jadni tampon koji nas u Šibeniku dijeli od prosperiteta, i koji čini beskorisnim sve naše prebogate resurse.
HDZ vlada ovim krajevima oduvijek, i zato nam i je tako kako nam je. Što će nama bolji standard i bogatstvo, kad imamo u prvoj fotelji osobu koja u špici turističke sezone na ljetnoj pozornici, pred stotinama ljudi, turista, publike željne zabave, zajebancije i opuštenog štimunga, priča publici na otvorenju deset minuta o «našem ocu domovine, velikom, jedinom doktoru, bez čijeg vodstva ljudi ne bi večeras ovdje sjedili i mogli uživati u slobodarskim notama muzičara»… Ma koga boli kurac za ta sranja??? Ljudi su izišli da pobjegnu od sranja, da uživaju, očekuju od glavonje iz vlasti da im, ako se već mora pojaviti, uputi bandićevsko dobra večer, i pozdravi ih kurtoazno. O živote, jebote. Oni u takvim prilikama zapilaju manijakalno, obično uz obvezatni evanđeoski rječnik, precizno izgovorene riječi koje nećete čuti nigdje, čak ni u crkvi još u davnom stoljeću sedmom, kamoli u kafiću, na ulici, bilo gdje u normalnoj komunikaciji. Ali jebo ti to, kad mi moramo slijediti put prvog predsjednika, a sve ostalo je manje bitno. Što će nam lova, bolji standard i bogatstvo, ako skrenemo s njegova puta, ako zalutamo i odmaknemo se od bespuća povijesne zbiljnosti. Mi, dezorijentirane guske u magli. «Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga, puta ne skre – ne – mo»!
Nije mi jasno kako je moguće da se sve to događa u mileniju eksplozije totalno drukčije civilizacije, na kraju 2006. godine? Svijetom vladaju računala, moderne tehnologije, a 90 posto ljudi iz vlasti u mom gradu još ne koriste računala. Ne prate moderne tokove, moda ih ne zanima, tehnologija još manje, od glazbe oni najalternativniji poslušaju eventualno Olivera, a kao omiljeni film, svi će vam s kesom od uha do uha reći – Prohujalo s vihorom. Knjige, Internet, što je to? BUG, Playboy, o čemu ti prijo pričaš? Jesi ti jugonostalgičar, i jebo te taj lijevi, opasni tisak…. Što će to njima, prepametni su za takva nepotrebna sranja. Kino nemamo. Prije rata su stalno najmanje tri bila otvorena. Što će nam kad našim ljudima iz vlasti vjerojatno ne pada na pamet pogledati barem Borata, ili ultrakomercijalni Casino Royal. Ko zna jesu čuli uopće za poslijeratne naslove. Što će nama ta pusta, prokleta multimedija? I ko to može sve pohvatati, skužiti te stickove, gadgete, webcame… Bolje da se klinci ne odgajaju na tom odvratnom, trulom zapadnjačkom otpadu, i sreća naša što na turnejama svi glazbenici već petnaest godina izbjegavaju Šibenik. U reklamama na TV-u, samo bacite pogled, idu svi gradovi od Karlovca, Gospića, Biograda, Omiša…A govorim o onom najjadnijem šundu, cajkama i smeću od muzike. O pravim stvarima ne usuđujem se ni pričati. No, poskoćice ipak pronađu svoj put do naših glavonja. Naime, oni financiraju te masovne narodne zabave. Na kojima ih možete vidjeti kako slave rado sa svojim pučanima. I za ovu novu godinu nama Jelena Rozga stiže. Još jednom pogodak u sridu nakon Stavrosa, Zečića i ostale družine koja na Silvestrovo u produkciji Gradskog poglavarstva godinama već pohodi rodjački šator na Poljani. Pravi vašar pajdo! A ako se slučajno greškom neki rockeri i pojave na nekom trgu ili štekatu, policija će stići na vrijeme i debelo prije 23 sata osigurati mir našim pučanima kršćanskim. Rastjerati zatrovanu mladež, narkomane i gangstere.
Kurca oni ne kuže, ljudi moji. Ima par mlađih ljudi u vrhu, zamisli, a gori su od ovih HDZ ovaca staraca. Tako lik u srednjim 30 –ima, odgojen na Magazinu, koji se nije nikad zakačio na Stonese, nije mu Bog dao da prokljuvi Dylana, da raspali kao 16 – godišnjak Ramonese, rastura i potencijal je za novog gradonačelnika. Pa jebem ja čovjeka koji se nije odgojio na stripovima, dobroj mjuzi, filmovima… Kako može biti normalan? I sad smo svi mi robovi njihove zakopčanosti. Svi smo najebali jer nije na koncertima dobivao prve felatio radosti, nego je jebavao negdje kravu, ili u najboljem slučaju svoje retardirane rodice. Cijeli grad, županija, sve sjebano do temelja. Prebogati, a ništa nemamo. Oporba? A što je to? Pobili se međusobno u ono vrijeme kad su se građani valjda zajebali, dali im povjerenje i skinuli HDZ nakratko s vlasti. Skupila se bila koalicija, SDP ih povukao, u ono Račanovo, trečesječanjsko doba prevrata… Nisu izgurali mandat. Oči su jedni drugima iskopali. I vratili prvom prilikom vlast ovim rigidnim desničarima, zadnjoj liniji obrane pašalićevske retorike. Vladaju svim lokalnim medijima. Suvereno. Na radio postajama nakon zadnjih vijesti u 18 sati praktički nema programa. A na lokalnoj, gradskoj televiziji, u vijestima prilog o HB-u zna trajati i po 10 minuta. Iako u gradu ta stranka uopće nije u parlamentu. Da čovjek ne povjeruje.
I tako to ide kod nas u Boratlandu, stihijski, i ništa se ne mijenja. Politička scena toliko je deficitarna da ih nema više od desetak u vrhu HDZ-a, a oni su sve, kroje sve naše živote, našu sudbinu. A i njih desetak, razbijeno je u barem pet frakcija. Pa se dva po dva jebu međusobno. Da se bar jebu doslovno, čovjek bi rekao… Ali ne, jebu jedni drugima mater. Uh, kakao me ubija sve to. Kad vidim koliko možemo, a ne daju nam. Pa kako netko može biti toliko glup? Zadrt i glup, a narod zadojen? I biraju ih svaki put ispočetka. Ma u principu, ljudi i nisu toliko krivi, jer alternative nemaju. Oporbe nema, stranka na vlasti je teška koma, nezavisni nikad nisu ni bili nezavisni, a ionako im je rok trajanja odavno prošao. Kad će završiti ova noćna mora? Kad ćemo početi brati plodove kojim nas je majka priroda tako obilno obdarila? Utaboreni na ušću rijeke Krke, u arhipelagu najljepših dalmatinskih otoka, pod najvišim vrhom Hrvatske, pod Dinarom na kojoj bi se stvarno moglo izgraditi skijalište. Brzom cestom, za gotovo pola sata, sad si na dinarskim Alpama, sad si na moru, blizu Kornata. Ujutro skijaš, popodne jedriš. Udaljen smiješno malo od bilo koje europske metropole…
Živim u najbogatijoj regiji Hrvatske. A sjebali su me toliko da mi nije do ničega. Od velike pameti, i godina bezvrijedne govorancije, ostala je samo stara ružna krpa, namočena prljavom desničarskom retorikom. Nevjerojatno je kako su glupi ti ljudi, lijeni, bez trunke kreativnosti i inspiracije. Godinama dolaze na posao svako jutro, i gube se po okolnim birtijama… Debili! Umjesto da lobiraju, ne za nas, nego za sebe. Da bar kradu, ne bi bili ni prvi ni zadnji, nego samo još jedni prosječni, tipični hrvatski političari s lokalne scene… Što ne muljaju, kradu, boli me kurac koliko će zaraditi i pokrasti ako će od toga imalo profitirati i grad. Masu investitora je zainteresirano za šibenske nekretnine i poduzeća, ali sve to zjapi prazno, jasno, i tužno, kao u gradu duhova. Turizam cvate i samo luđaci među gospodarstvenicima ne bi prepoznali vrijednosti kojih na šibenskom području ima na svakom koraku. Pitam se, hoću li doživjeti bolji standard u ovom životu? Stiže i 12. godina nakon rata, a u mom gradu kao da rat nije ni završio. Gradonačelnica još nije skužila da ministar treba raditi ko beštija da bi nam se svidio i dobio glas, i da ima da leti k nama, i donosi pare! Dok je Kalmeta bio gradonačelnik Zadra, taj sigurno nije ministrima podilazio ko pićkica i drhteći, pun strahopoštovanja lizao im dupe. Zato Zadar danas cvate, dizalice se uzdižu iz svakoga kvarta, a moja ekipa iz vlasti, kad na kraju godine nabrajaju svoje strateške projekte, vele: obrisali smo dva grafita i posadili tri cvijeta, promijenili žarulju na stupu javne rasvjete i slične nebuloze. Važno da su oni provjereni vjernici i pravi Hrvati, srbofobi, homofobi, euroskeptici, puni poštenja i oćenaša, a to je što nam grad slični na Tiranu, s tragičnim otpadom od nakita u ovo predbožićno doba, nema veze. Jebe nas se, mi se našem prvom predsjedniku kunemo, da s njegovog puta ne skrenemo. I stvarno nismo skrenuli ni milimetra! Sve popljačkano u HDZ-ovoj pretvorbi i privatizaciji i dalje je nepromijenjeno. TLM je i dalje gubitaš, jaka brodarska kompanija Slobodna plovidba odavno je pokojna, a gdje su milijuni dolara… hm, ma zna se!. Čim Mađari preuzmu kontrolni paket INE, grad će ostati i bez trenutačno možda i najvrednije, one ogromne parcele u centru, gdje je nekad bila tvornica TEF, uništena devedesetih, jasno. Zbog nikakvih zaduženja, uzet će nam i to. Jer ne znamo čuvati svoje, ne znamo uzeti iz Zagreba vlastite pare, ne znamo mi ništa.
Jebo vas nesposobne. Maknite se, ako nećete raditi. Ne mogu vjerovati da su toliko sjebali ovaj grad. Da nema malog Ante Rukavine i ekipe sa Šubićevca, osjećali bi se manje vrijednima. Ako ima boga, neki će se kurac dogoditi i opet ćemo bljesnuti. Tako je to, kažu, oduvijek sa Šibenikom. Ili je debelo gore, ili je debelo dolje, u teškoj komi. Samo krajnosti igraju kod ovog ludoga svita. A mislim da smo predugo bili dolje. I da je vrijeme za jednu moćnu erekciju, s 358 tabli viagre. Eto, dabogda zbivanja na Šubićevcu označila uvod u neku novu šibensku renesansu. Neka balun bude samo prva dobra stvar u masi onih koje slijede da nas uvedu u našu bolju budućnost. Ajde Šibenik, trgni se!
Post je objavljen 15.02.2007. u 16:10 sati.