Dok su krave mukale i hodale oko stagea, a posjetitelji koncerta obavljali veliku i malu nuždu onkraj i u samom šatoru gdje se koncert trebao odviti, Belinda i njen prateći bend pokušavali su priviknuti svoje nosnice na nesnosan smrad te ugoditi svoje instrumente. Belinda, zahvalna Bogu i sudbini što nije rođena ovdje, odlučila je tim prljavim ljudima prirediti najbolji koncert njihovog neobičnog života.
Prateći svirači fanfara zatrubili su na svojim zlatnim instrumentima, gitarist je opleo prstima po plastičnim strunama, bend je zasvirao, a Belinda zapjevala. "Ja, ko ostala deca", pjevala je i vrtila se po improviziranoj pozornici, pazeći da ne udari u zvučnik i u svetu kravu.
Međutim, kako to biva, u smradu cijelog šatora i cijele zemlje su prateći instrumentalisti Belinde Bedeković znali osjetiti te iznimno cijeniti miris senzualne, indijske žene. U nemogućnosti za emancipacijom i posjedovane od drugih muškaraca, žene Indije su čeznule za pravim, slabašnim, ciganskim tijelom. Dok su muzikanti skidali instrumente sa sebe i otpuštali ih iz elektronskih naprava, indijske žene su nesvjesno otpuštale tjelesne mirise koji su prizivali Belindine instrumentaliste da ih obgrle. I tako su jedan po jedan svirač odlazili s pozornice u zagrljaj tih žena, mirišljavih tek nosu naviknutom na vječan smrad, a Belinda Bedeković, vrteći se i pazeći na zvučnike i svetu kravu, pjevala je svoju pjesmu tužno, usamljeno i bez naročitog sluha.
Post je objavljen 15.02.2007. u 00:08 sati.