Usprkos naprednoj tehnologiji koja nas okruzuje doba mitova nikada nije prestalo. Novi mitovi se stalno poradjaju iz dubina tehnoloskih bajki. Neki misle da kada posalju pedesetak forvardusa putem emajla kako ce im se dogoditi nesto ljepo, zaraditi puno novaca bez muke ili sresti ljubav zivota preko dating stranica. Svojevremeno je Bill Gates tvrdio kako je 640K RAMa memorije dovoljno svakome, no poslije se to pokazalo smjesnim. Mitovi dolaze i prolaze no jedan je prilicno tvrdokoran. Mit o megapixelima u foto aparatima. Od prilike mit glasi: «Sto je vise megapixela u mom aparatu, fotografije ce biti to bolje.»
Debela laz koju kompanije proizvodjaci foto aparata vrlo dobro znaju, no usprkos tome je dobro unovcuju. Reklamne poruke cesto sugeriraju kako je 7-megapixela puno bolje od 5-mega. Ukratko i laicki megapixel je milion malih obojenih tockica u fotki. Logicno se cini da sto je vise miliona tockica to ce fokta biti ostrija i kvalitetnija. U praksi cesto ispadne samo losa fotka sa vise tockica. Optika foto aparata i senzor prvenstveno pa jos neke elektronicke tehnikalije znace mnogo vise za kvalitetu fotke od kolicine miliona tockica. Ne treba niti spominjati onu ruku koja drzi prst na okidacu, svjetlo, kompoziciju, ugodjavanje fotica i ostale radnje koja su mozda i najvaznije za izradu dobre fotografije. Vidio sam mnoga uvecanja fotki snimljenih sa 4-mega koje izgledaju ostrije i bolje od onih snimljenih sa dvostruko vise mega, no stos je u tome da sto ima vise megapixela foto aparati kostaju vise. O tome se moze pricati nadugo i nasiroko, a mnogi ljudi ce i dalje vjerovati u mit o kolicini megapixela. Sa rezignacijom pogledavaju svoj 5-mega model iz 2005. i misle kako im je zadnje vrijeme da ga bace i promjene za neki od recimo 8-mega jer su u dubokom tehnoloskom srednjem vijeku.
Na Science Channelu (serija - It is All Geek to Me) je nedavno bila emisija u kojoj je isti prizor snimljen sa 5, 8 i 13 megapixelnom kamerom. Fotke su isprintane u formatu 40x60 cm. i objesene na zid u zeljeznickoj postaji u New Yorku. Pred kamerama su pitali ljude da utvrde razliku i odrede koji poster je snimljen kojim foticem. Ispitanici su mogli sve, pribliziti se, udaljiti, sto god su zeljeli. Rezultat je bio da je samo jedna osoba pravilno odredila koji poster je snimljen u niskoj, srednjoj ili visokoj rezoluciji. Svi ostali su pogrijesili ili tvrdili da nema razlike.
Slican rezultat testiranja je objavljen i u americkom magazinu Profesional Photographer. Oni su radili test u studiju sa 7,10 i 16,6 megapixelnim foticima. Model je bio vrlo zivopisno obucen, duge kovrcave kose i sarene pozadine tako da su do izrazaja trebali doci svi parametri. Pri ovom testu su tri osobe od pedeset pogodile.
Konacno, da li je broj megapixela irelevantan?
I da i ne. Za sve znalce programa za uredjivanje digitalnih fotki par megapixela vise uvijek dodje dobro pogotovo kod cropanja. To znaci izrezivanje nepozeljnog dijela fotografije, a da pri tome ostane dovoljna kolicina tockica za dobar print. To je narocito vazno za profice koji proizvode fotke za reklame i mega postere, no za nas laike i nije toliko bitno.
Zakljucak je da svaki fotic sa 5-mega ispunjuje svoju svrhu ako je u rukama amatera, cak i ako zelite printati postere, cropati ne previse i slicno se igrati fotkama. Kod kupnje novog fotica treba vise obratiti paznju na neke druge elemente i performanse jer sama usporedba modela po osnovu broja megapixela nije dovoljna niti opravdana. Cesto proizvodjaci skrivaju slabiju optiku ili neki drugi nedostatak iza tog broja. Prilikom kupnje treba procitati i ona mala slova na prospektima, konzultirati se sa prijateljima koji se kuze u to ili se razletiti po foto stranicama koje recenziraju nove fotice.
Sto reci? Zivot nije crn i bijeli, vec uglavnom u svim nijansama boja izmedju krajnosti, a tako je i sa tehnoloskim mitovima od kojih oni koji ih podrzavaju jako dobro zive i zaradjuju.
Post je objavljen 14.02.2007. u 19:34 sati.