Još uvijek sam tu...
Ta su mi dva i pol tjedna izolacije baš trebala.
Povukla sam se od svijeta i razmišljala o svemu.
Anin je glas ponovno počeo jačati u mojoj glavi, morala sam ga utišati.
Zašto ne bih popila kavu s mlijekom ako mi je tako finije?
Zašto bih pečenu puretinu uvijek brisala u kuhinjski papir da upije mast?
Zašto bih nakon svakog obroka morala minimalno sat vremena šetati ubrzanim tempom ako mi se zapravo spava?
Zašto bih u salatu morala staviti toliko octa da mi brže razgradi masti u tijelu ako od toga samo dobivam kiselinu u želucu?
Zašto ne bih smjela pojesti nešto konkretnije i nakon 18 sati?
I zašto bih morala danima plakati ako vaga pokaže i dekagram više no ujutro?
Zašto, zašto, zašto... ?
E, pa nema više.
Ovih dana svi oko mene kreću na fitness, aerobik, pilates i ina čudesa, žale se na nakupljeni višak kilograma i kukaju kako do ljeta neće stići popraviti sve.
I kod mene je sve započelo baš u ovo vrijeme prije točno godinu dana.
Veljača je krizno razdoblje, ali ne dam se. Bliži se i korizma.
Svi se nečeg odriču, uglavnom hrane.
Mislite li da ćete tim odricanjem postati bolje osobe? Ako je odgovor da, samo naprijed i sretno vam bilo.
Ja ću navaliti, onako poštenski i ima da do Uskrsa vratim staru kilažu.
U ova sam dva tjedna izolacije shvatila da odsad moram biti najbitnija sama sebi.
Ne dopuštati da me tuđe kritike i mišljenja tako olako pogađaju.
Ostati svoja.
I učila sam za ispite, položila čak tri do danas, još nije ni sredina veljače.
Vraćanje na staro ide brže no što sam to očekivala, čitala sam na raznim ED recovery forumima (ED recovery - eating disorder recovery ilitiga po naški oporavak od poremećaja u prehrani) da to traje mjesecima, čak i godinama.
Neću dozvoliti da pokleknem i vratim se na staro, opet postanem ona suha, jadna deprimirana hrpica kostiju i kože ispijenog lica i tužnog pogleda.
I znam da sam zabrinula toliko ljudi oko sebe, znate li koliko mi je žao zbog toga?
Nanoseći bol i patnju sebi nanijela sam je i drugima.
Hvala svima koji su ostali uz mene i pomogli mi da se nosim s ovim teškim problemom.
Da sam vas barem ranije poslušala!
Volim vas i ne znate ni sami koliko sam sretna što ste dio mog života.
Milijardu vam puta hvala.