Bosna je zemlja čuda. Bespuće prošlosti i ishodište budućnosti. Gruda koja nije ni na nebu ni na zemlji. Bosna je granica između lijevoga i desnoga, sretnoga i nesretnoga; tuge i bijede; sreće i moći; zdravlja i bolesti.
Bosna... Zemlja, grotlo kulture koje buja od nekulture... Narod, puk, građanin što živi i živio je tamo mudrošću je obilovao, a glupošću se slavio. Pomamom za neznanjem koristio je znanje... U Bosni se traži ono čega nema, a pruža se sve što se ima...
Bila jednom zemlja, a u srcu joj Bosna bi... U Bosni je živjelo sretno i nevino čedo, dijete koje začeto je zlom i raslo je iz dana u dan idući po svom. To dijete pokvarene priče uvodno je slovo bilo i kako je raslo krvlju slasno pisalo je slova užarena. Svako slovo krv od drugog uzelo je i u stranu povijesti upisalo je. Stranica za stranicom pisala se brzo, krv je tekla potocima. Ni dan ni noć više značili nisu. Samo bijes, zlo i sve pakosno živjelo. Dijete zla rasulo je gene svoje, zemlja opustjela je... Biljke više rasle nisu, s vatrom izgorjele su... Krv, užas... Zar zaslužili smo, upita se neko prije no što i tu svijeću ugasili su... Povijest reče... Ništa novo, ne zamjerite, pojeli smo slasno, uzeli smo glasno, danak ste platili, a dužni ste ostali još, jer sjeme zla posadili smo, korov sada raste gdje zlatan klas rastao je i ovaj korov sjeći nećete, ne možete, ne smijete... Koga zvati sada, da zazovemo glas... Čuje li nas on... Da li da zovemo onoga gore ili onoga dole. Niko nas ne čuje...
Kiša i oluja, grmljavina... sasulo se sve na zemlju ožarenu... Više ni svjetlo do grude došlo nije... Ima li nade za nas? Ima li molitve što izreći više možemo? Da li riječi više išta znače, čuje li ih tko?
Na rubu Bosne rodilo se dijete, više nije dijete zla, al ni sretno ni nevino više nije...
Što je bilo, bilo je prije...
Post je objavljen 13.02.2007. u 11:07 sati.