Evo me , konačno.
Kao što znate ( ako mi brojite, a znam da brojite) danas sam vam opet na voću.
Pas mater i voće.
Mrzim ga.
I kak bi čovjek mogao biti dobre volje? Šta bi me danas strebalo veseliti?
Depresija me ubija. A i ružno sanjam (pune ruksake hrane koja mi se pokvarila, a ja ju čuvala i vukla cijelu cjelcijatu noć po autobusima)
Takva sam vam. Jedina stvar na ovom svijetu koja me je još veselila bila je hrana. A sad više nema ni toga. Tuga.
Baš sam vam tužna.
I ljuta.
Zamislite, jedan moj kolega na poslu ( komentirajući moju dijetu) usudio se govoriti o tome kako su žene užasno debele, kao su ružne, kave grozne ona tamo kolegica noge ima, kako on ne bi s tom i tom osobom nikada.... samo ne znam šta i najvjerojatnije s čim, i tako dalje. Kako ću i ja biti komad kad............
On, jedan ušljivi muškarac, koji se ne skida iz svog sakoa (jednog te istog ) ni ljeti ni zimi, koji ima jednu jedinu vlas na glavi i koju redovno frče u krug, koji nije očetkao cipele od kad su izašle prije nekoliko godina iz radnje, on koji izgleda kao krumpir naboden na dvije čačkalice, on koji nije vidio stomatologa nikada u životu, ON SE USUDIO GOVORITI O MOJEM / NAŠEM (ženskom) IZGLEDU.
On se usudio komentirati moj izgled.
On se usudio odmjeravati me i komentirat moje dupe i cice.
Ma kojim pravom!!!
Ali, ...i čuo me je. Vjerujte. I baš mi išlo .
Možda zato jer sam danas nadr....
Možda zato jer sam gladna, ali... nedam se više maltretirati i vrijeđati.
Kada svi oni budu vodili toliko računa o sebi koliko vodim ja o sebi, onda mi se budu imali pravo obraćati tim tonom i s tim temama. A možda ni onda.
Za to vrijeme neka se gospoda (muška) najprije okupaju, pa ošišaju, pa neka pokrate svoja kopita (čitaj nokte) , neka si operu i popeglaju tu jednu košulju u kojoj ih viđam svaki dan, pa nek se onada jave.
A, ne još onda, prvo neka skinu one svoje pivske trbuhe, nek natuku malo mišića u teretani, nek malo porade prvo na svom izgledu, pa se onda možemo čuti.
Ma tko kaže da se meni sviđa gledati u ono što gledam na njima?
I gotovo!
I isprika svima onim muškarcima koje sam imala čast i zadovoljstvo upoznati, kojima sam se divila, za čijim mirisnim tragom sa se okretala, koji su i u svojim NEKIM OZBILJNIJIM GODINAMA IZGLEDALI ONAKO KAKO TO DOLIKUJE, i zbog kojih i dalje želim izgledati lijepo.
Toliko za danas od ljutite mamebahame.
Post je objavljen 12.02.2007. u 13:26 sati.