Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/danzametak

Marketing

Automobil

Vani je ponovno zagrmilo.

Odložio je papir i olovku i odšetao do prozora. Da, definitivno će padati kiša. Prve kapi već su se lagano razbijale na hladnom pločniku. Pripremio je krpicu od jelenje kože, potrošio je cijelo bogatstvo na nju, uzimajući u obzir koliko mala mu je bila penzija. Ali to je bio trošak koji je morao napraviti, jer dobro je znao kako su ove zimske kiše kisele i nagrizaju lak od auta. A ne možeš brisati kišu nekom običnom kuhinjskom krpom, možeš napraviti više štete nego koristi. Sjeo je natrag za stol, za sada nije mogao napraviti više.

Kad je ponovo pogledao kroz prozor kiša je lagano prestajala. Na brzinu se obukao i požurio u prizemlje da osuši auto. Dok ga je tako brisao i uklanjao otrovnu kišu sa njega, osjećao se sretnim - radio je pravu stvar. Cijedio je krpu i ponovno dohvaćao kapi sa krova. Uh, sav se uspuhao, ipak njegovih 82 godine je bilo dosta za ovakvu aktivnost, a i doktor mu je rekao da pazi na srce. Morao je zastati da se odmori, opet je osjetio trnce u lijevoj strani. Da, moraće malo pripaziti na zdravlje. Manje nerviranja i lagana tjelovježba, tako je doktor rekao.

Niz ulicu je projurio kamion, prošao kroz lokvu vode i zalio mu cijelu polovicu auta blatnom i nagrizajućom tekućinom. "Kako to voziš balavče?" - viknuo je za kamionom. "Prokletnik, taj ne pazi ni na šta" - puhao je i opet prionuo na brisanje. Taj auto mu je bila zadnja velika investicija nakon odlaska u mirovinu i morao ga je zadržati u ispravnom stanju. Ljeti ga je pokrivao ceradom da ga sunce ne prži, zimi ga je redovno brisao od snijega i kiše da ne hrđa. Obzirom da je bio star već 25 godina, auto je bio u dosta dobrom stanju. "Šta ako mi hitno zatreba?". "Pa neću valjda čekat hitnu da me vozi u bolnicu?". Uh, trnula mu je cijela lijeva strana, ali posao je bio gotov. "Možda je sad trenutak za nitroglicerin..." Lagano je krenuo prema stubištu.

Taman u tom trenutku jedan golub pod strehom osjetio je potrebu da se olakša. Okrenuo je rep prema pločniku i riješio svoj problem. Dok je dohvaćao kvaku od stubišnih vrata začuo je "PLJAS!". Okrenuo se i imao šta i vidjeti: ogromnu bijelu fleku preko vjetrobrana i haube. "Oh ne, pa to je još gore nego kiša, to je živi otrov." Brzo se okrenuo i vratio prema autu, ovo ne smije čekati ni časa. Dok se naginjao preko haube, opet ga je zabolilo u prsima. Nije valjda ....... pao je na koljena ....... uh, kako ovo boli .......

Hitna nije mogla pomoći, liječnik je samo konstatirao smrt. Dok su ga mrtvozornici pakirali u kovčeg, susjedi su se došaptavali "Nije ni čudno da je umro kraj auta, uvijek mu je bio najvažniji na svijetu". "Više je plakao kad su mu lani provalili u auto nego kad mu je godinu ranije umrla žena".

Post je objavljen 11.02.2007. u 15:07 sati.