Marketing
Iron bites the dust
Kad sam se okrenula i vidjela što se dešava, bilo je prekasno da sprječim išta. Samo sam suzu spustila i gledala ono što mi je promjenilo život.
Željela sam pobjeći u jedini svijet koji bi me razumio, pobjeći u nešto što sam smatrala da će me izvući iz osjećaja boli, iz dubine u koju sam upala. Besvjesno sam hodala, ali nisam ništa više osjećala, njegova me smrt odvodila u dubinu nepromišljenosti. Suze s lica nisam brisala jer ni snage nisam imala. Koračala sam ulicom spuštenog pogleda. Zamišljala sam definiciju života koji je tako okrutan. Života koji bi sve napravio samo da ti napakosti. Čak mi ni kiša nije smetala toga dana, smatrala sam ju opravdanom...ma neka pada, samo da mi suze s lica makne.
Jedini početak rečenice koji me uzrujava jest :“Trebala si drugačije...“ Ma lako je biti pametan kad se prošlo ne vraća...ma što oni to puno više znaju... Da imam novi život postupila bih isto!
„...see the monsters in their murder cages,turn the lights down in your soul, got the power to your hard...“
Bruce Dickinson, Machine man
Post je objavljen 09.02.2007. u 21:01 sati.