Ajde da vidimo možemo li problem promotriti i iz drugog ugla - njenog ugla (pogled iz njegovog ugla nalazi se u prethodnom postu)
Ležali su u krevetu pred spavanje. On je čitao jednu od svojih knjiga pred spavanje. Željela je razgovarati sa njim, znala je da ga nešto muči i da nju smatra krivom, iako, kao i obično, nije htio reći što bi to bilo.
"Voliš li me?" - pitala ga je. Kad su bili dobre volje, uvijek bi se sjetili pjesme hladnog piva i zezali se na račun tog pitanja. Nadala se da će ga to malo trgnuti.
Odvojio je na trenutak pogled od knjige ali ništa nije rekao. No dobro, već se navikla na njegova izbjegavanja razgovora kad se pojave problemi. Morala je sa njim polako, kao sa malim djetetom.
"A jesi nekada bio lud za mnom?" - pitala je dalje.
"Naravno" - rekao je i lagano se nasmiješio.
Bilo je to lijepo čuti - ona je od prvog dana bila luda za njim.
"A jesi sada lud za mnom?" - pitala je dalje.
"Ne baš" - odgovorio je i vratio se svojoj knjizi.
Čini se da je to bilo što se moglo dobiti od razgovora. Naslonila je glavu na njegovo rame i privila se uz njega. Nema smisla sad više pitati. Gledala je u njegove duge kvrgave prste - nisu bili posebno lijepi ali tako su nježno mazili kad su htjeli. Gledala je njegova prsa kako se lagano dižu i spuštaju. Znala je da se pravi da samo čita knjigu a da ustvari razmišlja - dosta ga je dobro poznavala - bila je emocionalno miljama ispred njega.
"Baš mi je lijepo sad" - rekla je i zatvorila oči. Voljela je ležati tako privijena uz njega i polagano ju je počeo obuzimati san.
Ostavio je knjigu sa strane i ugasio svjetlo. Okrenuo se u svoj ugao a ona mu se privila uz leđa i zaspala.
Post je objavljen 08.02.2007. u 22:18 sati.