Spremam se ja danas na posao, obukla sam se, našminkala i još trebam odabrati nekakve naušnice... gledam na hrpicu koja mi visi na zidu i odabirem jedne s biserima... Nisu pravi, ali imaju veću sentimentalnu vrijednost...
Priča počinje kada sam išla u 4 razred osnovne... Prije oho ho godina...
Jednog dana u razred nam je stigla razrednica i donijela kartonsku kutiju punu naranči, kivija, maslina i puno pozdrava od jednog 4-og razreda iz sunčanog Kardeljeva (današnje Ploče- za one koji ne znaju..).
Mi djeca, dobili smo zadatak da svako za sebe na jednom papiru napiše osobne podatke (ime, prezime, adresu) i da nešto naslikamo. Ja sam nacrtala snoopy-a kako leži u nesvijesti na svojoj kućici... Nedugo nakon toga na moju adresu kući došlo mi je pismo od moje nove prijateljice iz Kardeljeva... Pismo po pismo, poneki susret, tragična vijest, dobra vijest i evo godinama se poznajemo, njegujemo to prijateljstvo koje je uistinu predivno.... Svi smo svjesni kako u današnje doba je teško održavati prijateljstva, jer svi negdje žure, nemaju vremena, obveze, žene, muževi, djeca, posao... sve se nekako razvodni... Ali ipak u svoj toj džungli ima i poneka prekrasna orhideja koja odskače od monotonije...
Ovim putem pozdravljam svoju prijateljicu, i nadam se da nam najbolje godine druženja tek predstoje...
I želim da zna da svaki puta kada stavim te naušnice, da se sjetim nje...
Post je objavljen 08.02.2007. u 12:57 sati.