Marketing
Cijena istine
Građanska sloboda iskazivanja mišljenja o nečemu i novinarska sloboda u pristupu nekoj temi su obilježja demokracije. U zapadnom svijetu novinstvo se smatra, poslije parlamenta, sudstva i izvršne vlasti, četvrtom silom, zasebnom ili kontrolnom snagom za prve tri sile, odnosno takozvanom javnom savijesti - a savijest javnosti bilo bi nelogično kažnjavati.
Novinska sloboda zapadnu je demokraciju razlikovala od tzk. socijalističke, gdje su državni, stranački ili partijski interesi bili iznad društva i pojedinaca. Upravo stoga, pomalo začuđuje gotovo prognaničko držanje jednog suda sa sjedištem u zapadnoj polovici Europe spram novinara iz jedne države koja je bila s druge strane željezne zavjese zato što su se počeli ponašati kao njihove kolege na zapadu.
Danas gotovo svatko vjeruje u ljudska prava, ali s obzirom na tišinu i nedostatak djelovanja koji uočavamo na sve strane, pitamo se tko danas posjeduje nužan moralni autoritet na temelju kojeg bi mogao zastupati te slobode.
Kao krovna organizacija udruženih zemalja okupljenih oko očuvanja svjetskog mira i sigurnosti, poboljšanja međunarodne suradnje i prijateljskih odnosa među narodima, zadaća UN-a je, ili bi trebala biti, među inim i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka.
Opća deklaracija o ljudskim pravima u svom članku 19. kaže da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, te da to pravo obuhvaća slobodu zadržavanja mišljenja bez vanjskih pritisaka te slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog priopćavanja i bez obzira na granice.
U 2006. godini najmanje 60 ljudi završilo je u zatvoru zbor kritičkih napisa koje su objavili na internetu. Po tom pitanju najgora je situacija u Kini, a slijede ju Vijetnam, Sirija, Tunis, Libija i Iran, u kojima sve više novinara, blogera i cyber-disidenata biva kažnjeno zatvorom zbog svojeg on-line djelovanja. Domagoj Margetić na svojoj internetskoj stranici objavio je popis 102 zaštićena svjedoka koji su svjedočili u predmetu Haškog suda protiv Tihomira Blaškića, te iskaze nekih, npr. Stjepana Mesića. Hrvatsku njeno vodstvo pod patronom UN-a svojim boljševičkim i neostaljinističkim metodama i postupcima tiho ali sigurno približava crnim listama zemalja u kojima je kršenje novinarskih, a prije svega ljudskih sloboda način djelovanja i očuvanja poretka.
UN-ov pandan - Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju danas je optužio Domagoja Margetića za počinjeni "zločin", nepoštivanje Međunarodnog suda, kaznom zatvora od tri mjeseca i 10.000 eura globe. Da spriječi širenje istine, glavna je tužiteljica Haaškoga suda za taj "zločin" zatražila kaznu od šest mjeseci zatvora i 50.000 eura globe. Za počinjeni "zločin" nepoštivanja suda već su optuženi Ivica Marijačić, Josip Jović i Markica Rebić, ali samo novčanim kaznama. Poruka posjednika moralnog autoriteta jasna je i jednoznačna; istina ima svoju cijenu, a izražena je u eurima i danima zatvora.
Jedina sloboda govora koja je opstala u Hrvatskoj je sloboda laži. Kada laži utjeruju ili prešućuju naši moćni svjetski političari, postaje opasno govoriti ili pisati istinu. Hrvatski novinar i publicist, Domagoj Margetić, koji među mnogima otkriva istinu o komunističkim zlodjelima, djelovanju djelatnika komunističkih tajnih službi na ključnim političkim, gospodarskim i društvenim pozicijama današnje Hrvatske, optužen je u Haagu. Njegov počinjeni "zločin" ogleda se u objavi istine. Optužen je zbog toga što je objavio već objavljeni popis zaštićenih svjedoka u postupku koji se vodio protiv generala Blaškića. Poznato je pak kako je Haaški sud i sam na svojim stranicama, prije nego što je to učinio Margetić, objavio identitet zaštićenog svjedoka S.M., no o tome se nije znalo dok informacija nije osvanula na internetskoj stranici Domagoja Margetića. Margetić ničim nije bio obvezan čuvati haaške tajne, a profesionalna mu etika kao novinaru, ne dopušta da javnosti taji društveno relevantne obavijesti. Po tom pitanju Vijeće Europe jasno se izrazilo još 1994. godine, na Četvrtoj ministarskoj konferenciji o politici sredstava masovnog komuniciranja u Pragu. Ono je izrijekom donijelo načelo po kome se novinstvo faktički definira kao djelatnost kojom se zadovoljava ljudsko pravo na informiranost, pravo koje je izravno u funkciji temeljnih ljudskih prava - na život, slobodu, rad, ravnopravnost.
Dakako, novinar treba biti novčano kažnjen ako je iznio laž, ako je neistinom nekoga uvrijedio, ali ne može biti kažnjen za objavu onoga što je doznao i ocijenio po svojoj savijesti da je važno za cijelu zajednicu. Za otkriće neke istražne tajne uvijek je odgovoran onaj koji je takvom treba zadržati. U trenutku u kojem ona dođe u ruke novinara postaje javnom. Tužitelji i suci dužni su čuvati u tajnosti svoju istragu, no kada novinari za nju saznaju - tajne više nema, ma koliko neki htjeli to legitimno zakonima negirati. Novinar za objavljivanje takvih podataka ne bi trebao ni u kojem slučaju završiti iza rešetaka.
Šutnja je često jača i od riječi, no to sada nije slučaj. Ne mogu ne primjetiti i ne osvrnuti se na odnos medija i političara prije svega, civilnog društva, inih udruga i javnosti spram slučaja Domagoja Margetića gdje je presuda hrvatskom novinaru odraz politike lažne demokracije u kojoj za propuste drugih odgovara, redovito, onaj slabiji. Svjedoci smo prekomjerne opće senzibiliranosti svekolike hrvatske javnosti operacijom Ivice Račana, dok s druge strane, o hrvatskom novinaru koji je pred kaznenim sudom predviđenim za progon ratnih zločinaca primoren boriti se i svoje dostojanstvo dokazivati štrajokm glađu i to po drugi put - od sto glasa glasa čuti nije. Jer stati u obranu jednog novinara, stati u obranu istine znači izdići se iznad ideoloških okvira politike i čovjeku pomoći, barem moralnom podrškom, kao pojedincu čija su ljudska prava ugrožena, jer odnos prema pojedincu indikator je odnosa prema samome sebi, bližnjima i društvu u cjelini.
Post je objavljen 08.02.2007. u 12:55 sati.