...sve su moje nade pale u vodu...onog dana kada si rekao da je definitivno kraj...nakon svega što sam ti oprostila...nakon tolike tuge i navlačenja..."kraj" je kliznuo s tvojih usana koje sada ona ljubi...ona koja mi te krala...ona koja mi se smijala zajedno s tobom...dok sam te čekala u hladnoj postelji ti si njoj poklanjao sebe...a ja sam ti bila dobra kad ti je nešto trebalo...jer znao si da bih sve učinila za tebe...kažeš mi da se dobro slažete...da je nećeš više varati...ali ti se ne možeš promijenti...želim te mrziti jer više nisi ni zaslužio...ali još te volim...nadam se da će mi pomoći vrijeme...i prijatelji koji su uz mene...ali hoću li ikad moći ponovno voljeti?...ili ću u svima tražiti tebe?...ne podnosim pomisao da te ona dira,ljubi...da ti je ona što sam nekad bila ja...tako si lako odbacio našu ljubav...sve što smo imali...srce si mi slomio u tisuću komadića...povrijedio si me do dna duše...hoće li itko pronaći ostatke moga srca...i ponovno ih složiti...ili će jedan dio slagalice zauvijek faliti?...dio koji pripada tebi...jer mi ga nikad nisi vratio..izgovorio si "kraj"...i hladno otišao...bez riječi...pozdrava...utjehe...poljupca...ostala sam sama i ponižena...srušio si mi cijeli svijet...zar sam doista to zaslužila nakon toliko vremena s tobom?...brzo si sve zaboravio a može me nisi nikad ni volio...želim da ti život sve ovo jednom vrati...da osjetiš što znači biti ostavljen...i plakati krvave suze...nadam se da ćeš i ti nekoga moliti za mrvicu ljubavi...nekoga tko će te hladno zgaziti i ostaviti...hoćeš li se onda sjetiti mene?...mojih suza koje ti ništa nisu značile...jer ti nemaš osjećaja...gledam pepeo kako pada na staru ružu koju si mi jednom davno poklonio...još je nisam bacila...neznam zašto...pokrivao je pepeo..osušila se jedna ruža...umrla je jedna ljubav...zaledila se je od hladnoće tvoga pogleda...
Post je objavljen 07.02.2007. u 11:05 sati.